Text Size

Linux za sve

Syndicate content
Regionalna web publikacija posvećena Linuxu i otvorenim sustavima.
Updated: 2 hours 40 min ago

Budi dobar susjed, dijeli svoju mrežu

21. February 2017 - 7:20

Otvorena mreža je hvalevrijedan projekt u duhu slobodnog i otvorenog koda, odnosno zajednice. Ekipa dijeli mrežu svojim susjedima i svim slučajnim prolaznicima. Već dugo se poznajemo i konačno smo odlučili postaviti još jednu točku te izravno sudjelovati u dijeljenju.

Važno je naglasiti da cilj ovog projekta nije nagovarati ikoga da se priključi ideji. Glavni cilj je omogućiti onima koji razmišljaju slično poput nas da to naprave na jednostavan i siguran način. Prosječan internet korisnik potroši samo 10% podatkovnog prometa koji mu omogućava davatelj usluge. Zašto onda ne podijeliti dio toga sa susjedima, učiniti dobro djelo i omogućiti slobodno surfanje onima koji to nemaju?

Na službenoj stranici Otvorene mreže možemo pronaći mnoga česta pitanja (i odgovore). Mi smo prije postavljanja točke dobro proučili upute i uspješno aktivirali točku. Postali smo tako još jedna “mala kap” koja pomaže u stvaranju boljeg društva. Osjećamo se bolje zbog toga i ponosni smo na svaki ovakav korak naprijed.

Na chatu Otvorene mreže upoznali smo hrpu mladih ljudi punih ideja, a s nekima smo se družili i uživo. Puno je točaka otvoreno u selima oko Donjeg Miholjca, u Osijeku, Aljmašu, Erdutu, Dalju, Bijelom Brdu, Belom Manastiru, Čepinu, Kopačevu, Tenji… Nastavljaju se novi projekti s općinama Bilje, Čepin, i drugima.

Također, postoje MeshPoint i Otvorena mreža u azilantskim centrima u Zagrebu i Kutini. U Slavonskom Brodu su neki likovi šetali s ruksacima na leđima iz kojih su virile antene. Izbjeglice su tada imale “free WiFi”. Mislim da nigdje drugdje u svijetu to nisu doživjeli.

Šetnjom po karti Wlan Slovenija možemo vidjeti gdje su sve te točke i koliko ih ima. Mreža se širi bez granica i to nam je svima cilj.

Kako postaviti svoju točku? Korak po korak:
  1. Potreban nam je jedan dodatni router. Najčešće korišten router u mreži je TP-Link WR741ND zbog vrlo povoljne cijene i vrlo dobrih karakteristika. Naravno, može se koristiti i bilo koji drugi koji se nađe pri ruci. Bitno je da podržava instalaciju OpenWrt softvera.
  2. Moramo kreirati račun na Wlan Slovenija-open wireless network of Slovenija koji će nam omogućiti kreiranje nove točke.
  3. S tim podacima pristupamo stranici s popisom svih točaka i kreiramo novu točku. Biramo “My nodes” i “new node”.
    1. Pod ”Node type” odaberite ”Wireless node”
    2. ”Project” odaberite prema svojoj trenutnoj lokaciji; ”Croatia” je u našem slučaju ispravan izbor.
    3. ”Node name” je automatski generiran iz sljedećeg polja.
    4. Pod ”Location” unesite svoju adresu; sustav će ju pronaći. Svakako osigurajte da pregled karte sadrži vašu lokaciju. Lokacija se može i ručno upisati klikom na kartu.
    5. Odaberite ”Require direct connection to a VPN server”.
    6. ”Router type” bi trebao odgovarati tipu vašeg routera.
    7. Odaberite lozinku ili koristite generiranu (preporučeno). Lozinku možete vidjeti i nakon registracije.
    8. Odaberite ”Register”.
  4. Odaberite ”Generate image” i potvrdite ”Generate image”. Nakon što se generira .image vašeg firmwarea, potrebno ga je instalirati na router.
  5. Spojite router sa svojim računalom i otvorite njegovo web sučelje. Njegov IP i podaci za pristup sučelju obično su naznačeni na samom uređaju ili u njegovim korisničkim uputama.
    Pronađite opciju ”Firmware upgrade” te odaberite firmware koji ste skinuli. Ako nadogradnja ne uspije, pokušajte skratiti ime firmwarea.
  6. Nakon nadogradnje spojite WAN port vašeg routera s vašom kućnom mrežom. Vaša točka je sada postavljena, i nakon nekoliko minuta trebala bi postati vidljiva kao online točka na [nodes: node database].
  7. Pronađite ”otvorenamreza.org” među vašim wireless mrežama i spojite se bežično bilo kojim uređajem.

Zapnete li na bilo kojem dijelu ovog procesa, uvijek se možete obratiti ekipi na chatu koja će vam rado pomoći (kao što su i nama) u postavljanju točke. Tu su i video upute koje nije teško pratiti i uz pomoć kojih možete samostalno postaviti točku.

Uz pomoć ovih video materijala i vi možete postaviti novu točku za manje od 10 minuta.

Kako se pridružiti projektu Otvorena mreža?

Osim postavljanja točke, projektu se možete priključiti na još nekoliko načina.

Donacija opreme
Ako posjedujete mrežnu, računalnu i bežičnu opremu koja vam ne treba, možete uvijek kontaktirati Otvorenu mrežu i donirati.

Razvoj softvera
Posjedujete znanja i vještine potrebne za razvoj projekta i voljni ste uključiti se u naš rad? Odlično! Kontaktirajte nas.

Širi dobar glas
Upoznajte prijatelje i poznanike s projektom, podijelite vijesti s Facebook stranice, potražite i kontaktirajte potencijalne sponzore. Pišite o projektu na svom blogu ili na društvenim mrežama. Ako ste učenik ili student, izradite prezentaciju ili seminarski rad o projektu, ili nas spomenite u odgovarajućem kontekstu. Sve ideje koje bi mogle pomoći projektu su dobre.

Donacije
Nećemo ih odbiti – javite se.

Pravi mali PC – Raspberry Pi

31. December 2016 - 13:54
Naš Vl@do se raduje posebnom poklonu koji ga je dočekao ispod bora.

 

Jelka je okićena, osjeća se miris blagdana u zraku, a ispod bora počinju se redati šareni paketi različite veličine. Na jednom piše “Vl@do” i taj je najmanji od svih. Ipak, znam da se otrov čuva u malim bočicama i zato me raduje što poklon nije upakiran u veliku praznu kutiju.

Ovaj mali predmet žudnje mi je u glavi još od našeg starog članka. Naravno da sam odmah počeo sa raspakiravanjem i ubrzo došao do “jezgre”. Zapravo se radi o četiri jezgre procesora koji vrti brzinom od 1,2 GigaHerca. Stroj po imenu Raspberry Pi došao mi je nekim čudom u ruke. Vjerujem da je Djed Mraz imao tu svoje prste, jer i on je jedan od onih OpenSource likova.

Nalazim tu još i 1 GB RAM-a, bluetooth 4.1, HDMI izlaz, 4 USB utora, a pored uobičajenog LAN (Ethernet) priključka tu je i wifi povezivanje. I sve to na pločici dimenzija 85 X 65 mm! Ne, nije tipfeler: stvarno je riječ o milimetrima! Tako Raspberry Pi možemo pretvoriti i u prijenosno računalo. Sve što nam treba je neki monitor/TV i veza sa svijetom (www).

 

Raspberry Pi pod borom

 

Specifikacije:
  • A 1.2GHz 64-bit quad-core ARMv8 CPU
  • 802.11n Wireless LAN
  • Bluetooth 4.1
  • Bluetooth Low Energy (BLE)
  • 1GB RAM
  • 4 USB ports
  • 40 GPIO pins
  • Full HDMI port
  • Ethernet port
  • Combined 3.5mm audio jack and composite video
  • Camera interface (CSI)
  • Display interface (DSI)
  • Micro SD card slot (now push-pull rather than push-push)
  • VideoCore IV 3D graphics core.

 

 

 

Softver

Postajem tako jedan od 8.000.000 vlasnika ovog malog, ali moćnog stroja. Zajednica razvija Raspbian (sustav temeljen na Debianu) razvijen specijalno za “Pitu”, koji dolazi predinstaliran na SD karticu. SD kartica se kupuje odvojeno, ali i ne mora. Ja sam u košaricu ubacio karticu od 16 GB i instalirati ću Ubuntu MATE, a možda padne i dual boot. Čitam da je moguće instalirati i Arch. Tu je još i KODI (XBMC), po meni najbolji za multimediju, spajanje sa TV-om i ostalim audio-video uređajima.

Lepezu distribucija čine još i openSUSE, Fedora, Gentoo, CentOS, Slackware i mnogi drugi. Ako se netko bavi digitalnom forenzikom ili želi testirati “penetraciju”, Kali Linux je tu. Čak i za ljubitelje Windowsa postoji besplatna jednostavnija verzija Win10 koju je Microsoft razvio za takozvane Internet of Things platforme.

 

 

Upute za instalaciju

Na službenoj stranici nalaze se detaljne upute. Potrebno je spreuzeti jednu od distribucija. Za početnike je najbolje krenuti od NOOBS posebno prilagođene za prvašiće. Možete to učiniti torrentom ili direktnim linkom kako i kod većine Linux distribucija.

Nakon što se preuzme komprimirana datoteka NOOBS_v2_1_0.zip, potrebno ju je raspakirati. Time se dobiva NOOBS_v2_1_0.zip.img. Bitan je upravo ovaj “.img”. Tako raspakirani file dodajemo na SD karticu naredbom “dd”, za što nam je potreban neki čitač kartica. Sve radimo na našem “starom” računalu. Ja sam svom Ubuntu snimio ovako:

 

1.) Umetnutu SD karticu montiramo (ako već automatski nije) naredbom “mount” ili desnim klikom u file manageru. Tada naredbom “df -h” prekontroliramo koje su particije aktivne. Kod mene je kartica prepoznata kao /dev/sdb. Da budemo sigurni da se radi o novoj montiranoj kartici, možemo ju izvaditi pa ponovo provjeriti pomoću “df -h”.

 

2.) Demontiramo umetnutu SD karticu, pa naredbom dd snimamo .img file. Bitno je napomenuti da se moramo nalaziti u mapi u kojoj se nalazi .img file (naredbom “cd” ulazimo u željeni direktorij). Naravno da sve radimo sa “sudo”! Moj primjer:

$ sudo dd bs=1M if=ubuntu-mate-16.04-desktop-armhf-raspberry-pi.img of=/dev/sdb

Napredak kopiranja možemo pratiti tako da u drugi tab terminala ukucamo:

$ sudo pkill -USR1 -n -x dd

Vratimo se u tab u kojem je “dd” i pogledajmo koliko je podataka kopirano.

Nakon završenog kopiranja, terminal će nas obavijestiti o izvršenom zadatku. Slijedi još samo “sync”:

$ sync

Sada bi trebala naredba “df -h” dati nešto slično ovome:

vlado@loki:~$ df -h
Filesystem Size Used Avail Use% Mounted on
……………………..
……………………..
/dev/sdb2 7.2G 3.5G 3.8G 49% /media/vlado/PI_ROOT
/dev/sdb1 64M 20M 45M 32% /media/vlado/PI_BOOT

 

3.) Imamo spremnu SD karticu. Možemo još rastegnuti particiju /PI_ROOT na cijeli preostali neiskorišteni dio kartice, ali možemo to napraviti i prilikom prvog pokretanja. Sada samo još treba umetnuti tako pripremljenu karticu u utor našeg RPi-a, spojiti napajanje, povezati se sa monitorom, tipkovnicom i svečano palimo pilu.

 

Na službenim stranicama je detaljno opisan čitav postupak, kako bi svaki prosječni linuxaš lako savladao sve korake. Postoje i upute za korisnike Windowsa, ali ja ih nisam trebao. U jednom našem starom članku također je sve detaljno opisano.

Uglavnom, nakon snimanja iso slike na karticu, kreće first boot koji nas vodi u “raspi_config”, a dalje je sve pjesma. Kao i kod svake distribucije, hardvera ili programa ključno je prthodno proučiti dokumentaciju. Upute su obično jasno napisane jezikom “korak po korak”.

Dakle, nema isprike. Uz pomoć “pomoći” lako je instalirati ovu moćnu igračku. I to nije sve. Raspberry Pi sudjeluje u mnogim ozbiljnim projektima koje možemo naći na Internetu. A sve je upravo počelo igrom (ja sam trenutno u ovoj prvoj fazi). Ni nebo nije granica za mogućnosti ove stvarčice. Cijena? Prava sitnica! Za šaku dolara možete nabaviti najnoviji model Raspberry Pi 3 B.

 

 

Periferija

Svu dodatnu opremu, kao što je tipkovnica/miš (žično/bežično), monitor/TV, kamera, zvučnici… moguće je priključiti ovom uređaju i standardno su podržani/kompatibilni sa pločicom. Dobio sam tako pravi PC. Kućište se također može jeftino nabaviti ili još jeftinije isprintati (3D printerom, ne običnim).

 

Borbeni komplet

 

Moj doživljaj

 

 

Oduvijek sam želio imati kućni multimedijski upravljački sustav. Ne znam kako to drugačije nazvati. Raspberry Pi mi je upravo to omogućio. Malo srce ili možda mozak cijele operacije smjestio sam iza TV-a, tako da upravlja iz sjene sa svim ostalim vitalnim organima.

Pametni televizor mi služi kao glavni monitor. Nisam neki haj-faj frik i mislim da će me zadovoljiti kvaliteta zvuka sa zvučnika TV-a. Ipak postoji i opcija da stari Dualov DVD player iskoristim za malo žešće kućno partijanje, jer on ima “5+1” moćni sustav širenja audio valova. Bežična tipkovnica sa touchpadom fino leži pod prstima čak i u poluležećem položaju. Trosjed nije dio periferije, ali moram ga spomenuti. Običan kućni miš sa repom je prošlost. Touchpad na tipkovnici zadovoljava i one “zahtjevnije” korisnike koji vole klikati.

Tu je još i web kamera koju neću za sada koristiti jer ne bih volio da moji kućni video uradci osvanu u nekoj žutoj štampi. Naravno da je moguće priključiti i printer, ali nemam potrebu jer imam virtualni ured. Osim toga, ekološki sam dovoljno osvješten da čuvam šume. Dakle, papir više nije u modi.

Eksterni disk od pola terabajta (na kojem čuvam nekoliko skeniranih albuma starih fotografija još iz prošlog tisućljeća) također mislim ubosti u jedan od 4 USB utora. Mislim da ima gore i nekoliko live usb primjeraka, pa će opet biti veselo prisjetiti se prvih nesigurnih koraka po Linux bespućima.

Nakon ovog pozitivnog iskustva, preporučio bih svima da za šaku dolara nabave najnoviji model RaspberryPi 3 B, a dodatke i periferiju već ionako većina nas ima u kući.

Jednostavnim googlanjem ili patkanjem možemo naći stvarno veliku ponudu i odabrati onu nama najpovoljniju. Ne želim reklamirati niti jednu web trgovinu jer ovisi o potrebama svakog korisnika što odabrati. Ja sam naletio na jedan zgodan komplet koji je ispao jeftiniji od opcije da sam pojedinačno naručio dijelove. U set su kao bonus ušli i 2 yoisticka (gamepads), i mala bežična tipkovnica sa touchpadom. Sada imam ozbiljan razlog i poigrati se malo. SuperTuxKart mi prvi pada na pamet.

 

 

openSUSE Leap 42.2 – Nastavak Enterprisea

16. November 2016 - 13:37

Kako je i najavljeno, izašla je nova openSUSE verzija – Leap 42.2. Leap je community-enterprise Linux distribucija koja dijeli bazu sa SUSE Linux Enterprise (SLE) i paketima SLE 12 Service Pack (SP) 2.

Verzija 42.2 još je jedna u nizu stabilnih izdanja, ništa revolucionarno i spektakularno, ali to ne znači da su promjene koje donosi beznačajne. Ipak, postavlja se pitanje je li Leap zaista bolji od svojih prethodnika (Harlequin, Bottle, Dartmouth…)?

openSUSE mnogi znaju kao distribuciju koja ili radi ili ne radi na nekom hardveru. Upravo zbog ove činjenice često možete naići na rasprave ili kritike na račun ove distre od strane nezadovoljnih korisnika. No uvijek postoji i druga strana medalje. Mnogi korisnici zadovoljni su Leapom, a openSUSE zajednica održava velik broj paketa od kojih samo stabilni i provjereni ulaze u službene repositorije.

openSUSE Leap 42.2 – Desktop

Od novosti u Leapu 42.2 izdvajamo:

  • KDE Plasma 5.8.2 (LTS), KDE Applications 16.08.2, Frameworks 5.26.0;
  • GNOME 3.20, Gtk 3.20.9;
  • Kernel 4.4.27;
  • LibreOffice 5.1.5.2;
  • Freetype2 2.6.3;
  • Systemd 228;
  • Firefox 49.0.2.

Zadano desktop okruženje je, kao što svi znamo, KDE s novom verzijom Plasme. Djeluje stabilno, ispolirano i bez problema se može pokrenuti i na starijem hardveru. Snapper u kombinaciji s datotečnim sustavom Btrfs je unaprijeđen, pa će sada snimke zauzimati mnogo manje prostora s mogućnošću ručnog podešavanja.

 

Kako je Leap unio promjenu u ciklus openSUSE izdanja, pojavila su se brojna nagađanja oko izlaska novih verzija i podrške za njih. Izdanja će nastaviti s dosadašnjom praksom – jednom godišnje, dok će podrška će trajati 18 mjeseci. Nakon isteka podrške imat ćemo mogućnost nadogradnje sa npr. 42.1 na 42.2. Čisto za usporedbu, s prijašnjim verzijama bismo “preskočili” 2 izdanja (svakih 9 mjeseci) + 2 mjeseca. Izračunajte.

Live CD neće biti službeno podržan od strane Leap razvijatelja, a razlozi su isti kao i prošle godine – Live CD ograničava mogućnosti distre, posebno YaSTa. Zbog toga imamo izbor: DVD od 4.7 GB ili Network ISO od 95 MB. Naravno, najsigurnija opcija je DVD, a možete ga preuzeti na službenoj stranici.

Za kraj bih napomenuo da je Leap dostupan samo u 64-bitnoj verziji.

Što još reći nego – zabavite se isprobavajući Leap 42.2!