Text Size

Linux za sve

Syndicate content
Regionalna web publikacija posvećena Linuxu i otvorenim sustavima.
Updated: 2 hours 21 min ago

Sretan 24. rođendan Linux

25. August 2015 - 21:31

U nedjelju, 25. kolovoza 1991. godine Linus Torvalds je objavio da radi na svom operativnom sustavu. Iako nitko tada nije mislio da se radi o nečem posebnom ili većem od skromnog hobi projekta danas znamo da bi svijet izgledao drugačije bez njega.

Sretan rođendan Linux

Iako gledajući u postotcima Linux ne drži neku reprezentativnu brojku u pogledu desktop računala, ipak ne možemo smetnuti s uma da se radi o milijunima desktop računala. S druge strane Linux je vodeći operativni sustav za servere, Internet u obliku u kakvom ga danas mnogi svakodnevno upražnjavaju ne bi postojao bez Linuxa. Mnogi uređaji kojima se svakodnevno koristimo u kućanstvu također pokreće Linux.. no nećemo više nabrajati prednosti Linuxa već ćemo mu samo poželjeti još puno uspješnih godina i sretnih i zadovoljnih korisnika – Sretan ti rođendan Linux!

Izašao LibreOffice 5.0

24. August 2015 - 9:10
U jeku godišnjih odmora i nesnosnih vrućina, početkom mjeseca (5. kolovoza) The Document Fundation objavio je izlazak do sad najnaprednijeg izdanja svog open source uredskog paketa LibreOffice.

LibreOffice 5.0 je ukupno gledajući deseto izdanje LO, odnosno prvo u trećem razvojnom ciklusu, a temelji se na uspješnoj LibreOffice 4.x obitelji. LibreOffice 5.0 standardno podržava Linux, Windows OS i Apple OS X, dok će u budućnosti prema službenoj objavi biti temelj za izradu LibreOffice aplikacije za mobilne uređaje, odnosno Android i Ubuntu Touch, kao i temelj za nadolazeći “cloud office”.

LibreOffice 5.0

LibreOffice 5.0 osim poboljšanog korisničkog sučelja koje bolje koristi raspoloživi prostor te mu daje čišći izgled, pruža i bolju kompatibilnost s Microsoft Office i Apple iWork dokumentima za što su zaslužni novi i poboljšani filtri za obradu nestandardnih formata, dok je sam kod znatno pročišćen te su popravljeni mnogi prijavljeni i uočeni bugovi. Kako novosti ima doista mnogo, sve ih možete pogledati ovdje.

I za kraj ove kratke vijesti par riječi iz osobnog iskustva u korištenju LibreOfficea 5.0 kojeg sam odmah nakon objave instalirao na dva računala (s različitim  distribucijama; Ubuntu 14.04.3 i elementary OS Luna). Ono što je prvo vidljivo je puno brže pokretanje same aplikacije dok do sada nisam imao nikakvih problema ili nestabilnosti u radu sve dok se radi da dokumentima koji su rađeni (i ovaj tekst nastaje u LO 5) i spremljeni u otvorenim formatima. Kompatibilnost s jednostavnim Microsoft Office dokumentima je malo bolja, dok kod otvaranja zahtjevnijih dokumenata i nadalje dolazi do raspadanja dokumenta/formata no to se i ne može pripisati kao mana LibreOfficea već je problem u zatvorenosti vlasničkog formata.

Ako želite zamijeniti svoj postojeći LibreOffice paket aplikacija novim, a koristite Ubuntu (od verzije 12.04 do 15.04) ili LinuxMint (od verzije 13 do 17.1) to možete učiniti jednostavno unošenjem niže navedenih naredbi u terminal, dok ostali novu verziju LibreOfficea 5.0 mogu preuzeti ovdje.

Instalacija LibreOfficea 5.0 (Ubuntu 12.04-15-04 i LinuxMint 13-17.1):

sudo add-apt-repository ppa:libreoffice/libreoffice-5-0
sudo apt-get update
sudo apt-get dist-upgrade

.. dok (nove) Breeze ikone dodajete:

sudo apt-get install libreoffice-style-breeze

Dobra vijest: nadograđen je Ubuntu 14.04 LTS

8. August 2015 - 4:54
Prema planu, 6. kolovoza oko 21:45 stigla je službena objava da je Ubuntu 14.04.3 dostupan za preuzimanje. Budući da je riječ o LTS verziji, očekivano ne donosi neke ekstremne novotarije jer ipak cilja na stabilnost.

Download Ubuntu Desktop 14.04.3

Međutim, novosti su ipak prisutne u vidu kernela 3.19 i X.Orga koji su preneseni iz verzije 15.04. Tu je i niz poboljšanja koja se tiču kompatibilnosti i boljeg iskorištavanja novijeg hardvera te nadogradnje ključnih komponenti i aplikacija uz neizostavne ispravke kritičnih bugova.

Ono što sam uočio nakon par sati korištenja svježe instalacije 14.04.3 je nešto veća potrošnja RAM-a uz manje opterećenje procesora. Je li došlo do kakvih pomaka u autonomiji rada prijenosnika na bateriji, nisam mogao procijeniti zbog kratkog trajanja korištenja.

uname -a & htop

Za korisnike koji ne koriste Unity, dobra je vijest da je ažuriranje na novu verziju odmah dostupno i za Kubuntu, Edubuntu, Xubuntu, Mythbuntu, Ubuntu GNOME, Lubuntu, Ubuntu Kylin i Ubuntu Studio.

Odlučite li se za clean install, Ubuntu 14.04.3 možete preuzeti s ove poveznice, dok je korisnicima koji žele napraviti upgrade s prethodne verzije to omogućeno kroz automatsku nadogradnju putem Update Managera. Više informacija o nadogradnji pogledajte ovdje.

Jeste li već obnovili svoj Ubuntu? Podijelite svoje dojmove s nama u komentarima!

Lenovo U350 ili kako prilagoditi hardver potrebama

27. July 2015 - 7:30
Malo sam se umorio od pisanja o softveru. Budući da su ovdje hardverske teme rijetke, a i da se svi skupa malo odmorimo od uobičajenog, u par redova ispod opisat ću vam malu avanturu slaganja, ili bolje rečeno, prilagođavanja tvorničkog laptopa svojim potrebama. Bit će svega, od jednostavne zamjene komponenti do petljanja s BIOS-om, pa – krenimo.

Iako mi se zamisao slaganja laptopa koji bi ispunjavao uvjete “slobodnog hardvera” isprva činila odličnom, zbog ograničenih financijskih mogućnosti za nešto što mi je ipak hobi te nemogućnosti lakog nabavljanja potrebnih komponenti privremeno sam odustao od prvobitne ideje. Umjesto toga, odlučio sam krenuti u smjeru ispunjavanja svoje druge želje: slaganja malog laptopa koji bi uz minimalna odricanja u pogledu performansi zadovoljavao sve moje svakodnevne potrebe.

O torbama i potrebama

Svaki korisnik računala ima različite potrebe. Ono što je jednom bitno, drugome se nalazi na dnu liste prioriteta. Zbog toga ću ukratko navesti kako je izgledao moj svakodnevni dan s laptopom. Dvije godine sam svakodnevno u torbi ili ruksaku nosio 15.6″ HP ProBook. Sam laptop nije pretjerano težak (oko 2.5 kg), no ima nepraktične dimenzije za nošenje i manipuliranje na skučenom prostoru koje su određene veličinom LCD ekrana. Dodamo li tome adapter za punjenje, rezervnu bateriju (jer mi autonomija od 3-3.5 sata ipak nije dovoljna za cijeli dan, a utičnice za struju možda nema uvijek), par USB memorija, USB 3G modem, bežični miš, par olovki, A4 blok i još nešto papira, lako dođemo do 5 kg.

Lenovo IdeaPad U350

Kako riješiti problem?

Rješenje je jednostavno. Otići u trgovinu, “speglati” kreditnu karticu na xy mjeseci i – problem riješen. Ipak, postoji i drugačiji način. Možemo zaobići korištenje kreditne kartice nabavkom adekvatnog rabljenog laptopa. U njega će možda trebati još malo uložiti, ali ukupni trošak će i dalje biti značajno manji od cijene novog laptopa, za koju možete kupiti deset godina star auto gradske klase.

Vođen tom mišlju, krenuo sam u potragu za manjim rabljenim laptopom s ugrađenim 3G modemom, čime bi se uz A4 blok, par olovki i pokoju USB memoriju težina tereta smanjila za pola. Nažalost, na našem tržištu je ponuda laptopa koji bi ispunjavali željene uvjete vrlo neimpresivna, a cijene onih dostupnih baš i nemaju veze s pameću. U početku se potraga svodila na jedan model – rabljeni X200 (IBM/Lenovo) – no nabaviti relativno dobro očuvani X200 kod nas je nemoguća misija, pa sam krenuo dalje.

Potraga se nastavila, a internet je riznica informacija o svemu i svačemu, pa tako nakon nekog vremena za nevelike novce dolazim u posjed jako dobro očuvanog Lenova U350. Baterija je odavno mrtva, ugrađeno je samo 2 GB RAM-a, no laptop uz iznimnu očuvanost ima potencijal u vidu kompletne pripreme za 3G modem (antena, vodovi i utor za SIM karticu) te ULV procesor koji nije veliki potrošač struje. Nakon nabavke temelja, narednih nekoliko mjeseci sam postupno nabavljao ostale komponente – neke nove, neke rabljene – te malo po malo rješavao probleme koji su se pojavljivali.

Lenovo U350 – Izvor: http://www.lenovo.com/product_photos/mp/en/product_photos.htm

Lenovo U350

Punim imenom Lenovo IdeaPad U350, model je proizveden u nekoliko varijanti koje su se razlikovale u izboru procesora, količini radne memorije i kapacitetu diska. Zajedničko im je bilo sve ostalo: od konstrukcija kućišta i matične ploče do broja USB priključaka ili mrežnih adaptera. Specifikacije primjerka koji sam nabavio su sljedeće:

  • procesor: Intel Celeron ULV M723 1.20GHz (1MB cache)
  • zaslon: 13.3″ WXGA HD 1366 x 768
  • grafički sustav: Intel Graphic Media Accelerator 4500M
  • radna memorija: 1x 2GB DDR3 1066MHz
  • HDD: WD Scorpio 250GB SATA
  • WiFi Broadcom BCM4312
  • LAN Broadcom BCM57780
  • WWAN ready (izvedena priprema – nema modula)
  • dimenzije/masa: 328 x 228 x 24.9mm/1.6kg
  • baterija: 4-ćelijska
  • ulazi i priključci: 3x USB, VGA, HDMI, čitač SD kartica, RJ-45 / Ethernet (Gb), audio ulaz/izlaz, mikrofon, kamera (1.3 megapiksela)

Nakon ovih suhoparnih podataka koji nekima znače mnogo i ukazuju na potencijalne probleme, a drugima ne znače ništa, vrijeme je da krenemo dalje.

Uskrsnuće baterije

Kako sam već spomenuo, baterija je nakon pet godina korištenja bila mrtva. Opcije su bile kupiti novu (originalnu ili zamjensku), onu standardnog kapaciteta ili proširenu, te kupiti je ili na Webu ili u nekoj od domaćih trgovina.

Nakon prikupljanja informacija i uspoređivanja cijena, izbor se sveo na dvije zamjenske (standardnu i proširenu) dobavljive kod nas po nešto većoj cijeni od ponuđenih na eBayu. Prednost je ovdje bila u tome što sam dogovorio online narudžbu obje, ali kupnju samo jedne, jer sam prije kupnje htio provjeriti koliko proširena baterija u stvarnosti podigne zadnji kraj laptopa (budući da je par milimetara deblja).

Par dana kasnije trgovac me obavijestio da su baterije stigle, i nakon isprobavanja obje, odluka je pala na proširenu. Inače, standardna je prema informacijama trgovca imala kapacitet od 2400 mAh (380 kn), dok je proširena imala kapacitet od 4800 mAh (450 kn). Međutim, nakon dolaska doma i stavljanja baterije u laptop uslijedilo je ugodno iznenađenje, jer je acpi -ib očitao kapacitet od 6912 mAh.

 

Radna memorija bez komplikacija

S radnom memorijom nisam komplicirao. Jedan utor bio je popunjen pločicom od 2 GB, a drugi slobodan (što je prednost naspram današnje mode stavljanja samo jednog memorijskog utora, ili još gore, lemljenja RAM-a na MBO). U roku od 15 minuta na Njuškalu sam našao nekoliko odgovarajućih RAM modula od 2 GB, nazvao prodavače i odabrao cjenovno nepovoljnijeg koji nije pravio problem oko toga da dođem do njega i odmah isprobam RAM. Dva sata kasnije skoknuo sam do suprotnog dijela grada, i za 30 minuta utrošenog vremena te 80 kn RAM je promijenio vlasnika, nakon čega sam mogao ići dalje.

 

RAM – 2 x 2 GB (mjesta za WiFi i 3G prazna)

 

Zamjena tvrdog diska: HDD ili SSD?

Iako isprva nisam namjeravao mijenjati HDD koji je došao s laptopom, ipak se radilo o sporom uređaju koji se vrtio na 5400 rpm. U međuvremenu sam, nabavljajući ostale komponente, za drugi laptop kupio novi Intelov SSD, pa se pojavio “višak” u vidu starog SSD-a (OCZ Vertex4). Njega sam dodao na hrpu dijelova koji čekaju ugradnju u Lenovo, svjestan da ograničenje u SATA2 sučelju neće moći iskoristiti punu brzinu uređaja, ali da će ipak malo ubrzati rad s aplikacijama.

 

WD HDD & OCZ SSD

 

WiFi kartica – naš omiljeni Broadcom

Mali Lenovo došao je s ugrađenom Broadcom BCM4312 WiFi mrežnom karticom koja, naravno, ne radi out-of-the-box s Linuxom, već je nakon instalacije OS-a potrebno skinuti vlasnički driver. OK, nije to neki veliki problem jer sam od prije imao dva USB WiFi mrežna uređaja baš za takve situacije (TP-Link TL-WN821N i EDIMAX EW-7811Un), ali kad već dorađujemo laptop, ne možemo se zadovoljiti nečim što nije optimalno rješenje.

Vraćam se na Njuškalo i za par minuta pronalazim odgovarajući WiFi modul Atheros AR9285 koji radi out-of-the-box na Linuxu. Da stvar bude bolja, prodavač je bio udaljen 5-6 zgrada od moje. Trošak: pet minuta hoda i 60 kn. Tu ću samo napomenuti da, ako se odlučite za takvu kupovinu, obavezno od prodavača tražite i šarafe, jer je nemoguće doma pronaći tako minijaturne šarafe.

3G modem ili Lenovo, zašto više nisi IBM

Na početku sam već naveo da je jedan od preduvjeta nabavke laptopa bila mogućnost korištenja internog 3G modema. Eksternih, odnosno USB 3G modema imam već tri, a njihova je prednost što se mogu koristiti u bilo kojem računalu. Međutim, to se nije uklapalo u moj projekt. Želio sam interni 3G modem da ne bih nepotrebno zauzimao jedan od tri dostupna USB utora. Osim toga, u više navrata mi se dogodilo da pri prenošenju laptopa za nešto zapnem USB 3G modemom (ipak su to uređaji duljine 7-8 cm). Naravno, željeni interni 3G modem morao je biti kompatibilan s Linuxom i raditi out-of-the-box.

E tu je potraga trajala nešto duže, a i cijene su izazivale glavobolju. Originalni Lenovo 3G modem (ne njihov, nego onaj Lenovo-certificirani) košta oko 1000 kn, dok je na eBayu malo povoljniji, ali s obzirom na trenutni tečaj američkog dolara ni cijena od $105 do $120 ne zvuči baš primamljivo.

Alternativa je bila kupiti neki Lenovo necertificirani 3G modem, pa ako ne proradi (što sam i očekivao), tek onda razbijati glavu što i kako dalje. Nakon još malo čitanja u obzir su došla dva necertificirana modela: Ericsson F5521gw ($39) za koji je bilo sigurno da radi pod Linuxom i moguće (ali ne i sigurno) s Lenovo laptopom, ili Toshiba 3G modem ($17) s istim onim Ericsson F5521gw čipom. Međutim, za potonji je prodavač tvrdio da ne radi s Lenovo laptopima već da je isključivo za HP i Toshibu, a nije imao pojma radi li pod Linuxom ili ne.

Proširena baterija, Atheros WiFi, Toshiba 3G modem i SIM kartica

Nastavio sam tražiti, a onda sam našao podatak da je taj Toshiba 3G modem kompatibilan s Linuxom, ali i potvrdu (na nekoliko mjesta) da neće raditi s Lenovom zbog ograničenja BIOS-a (Whitelist). Kad je bal, nek’ je i maskenbal – Toshiba je ipak naručena, a stigla je za 4 ili 5 dana.

Napokon sve na hrpi, šrafciger u ruke i…

…baterija van, servisni poklopac nakon otpuštanja šest šarafa skinut, i pristup unutrašnjosti slobodan. RAM je već bio ugrađen od prije (nisam ga ni vadio nakon isprobavanja i kupnje), slot za 3G modem je ionako bio slobodan, pa je preostalo samo izvaditi HDD i Broadcom WiFi karticu. Deset minuta kasnije, sve komponente bile su zamijenjene, i uslijedilo je prvo uključivanje nadograđenog laptopa.

Pritiskom na gumb za paljenje, BIOS se počeo učitavati – i restartao se. Ponovno podizanje i ponovni restart… Najave i upozorenja trgovca da Toshibin 3G modem ne radi s Lenovom obistinile su se. Slijedi gašenje laptopa, vađenje 3G modema i ponovno uključivanje. BIOS prolazi, i za desetak sekundi prikazuje obavijest da nema OS-a.

Ništa, dakle bezveze sam potrošio $17 i nisam riješio problem jednog zauzetog USB utora i komada plastike koji strši iz laptopa i zapinje ako ne paziš. Sve drugo je radilo kako sam i očekivao. RAM-a je dovoljno, SSD je ubrzao boot i odaziv aplikacija u svakodnevnom radu, a spajanje na router putem WiFija radi bez mane. I da, baterija je ludnica, ali o tome kasnije jer nam je još uvijek ostao problem 3G modema.

 

Otkriće ruskog BIOS-a

Nekad jako, jako davno sam malo petljao s HEX-editorom, pa sam sada krenuo čitati (učiti) kako i čime se modificira BIOS. Čvrsto sam odlučio da neću odustati od Toshibe, nego da ću modificirati BIOS prema svojim potrebama, odnosno maknuti Whitelist.

I tako, prije nego što sam pošteno i zagrebao po moderskoj sceni, sreća me pomazila pa sam došao do već modificiranih BIOS-a nekog Rusa (@Middleton). On čak nije ni imao Lenovo U350, ali ga je razljutio odnos Lenovo službe za podršku prema korisnicima koji su se žalili na buku ventilatora i nemogućnost zamjene položaja/funkcije tipki Fn i Ctrl. Zato se prihvatio posla i napravio četiri verzije BIOS-a modificiranog prema potrebama (pritužbama i željama) korisnika koje je Lenovo godinama ignorirao, a između ostalog, i verziju iz koje je maknut Whitelist.

Ubrzo sam odradio flash BIOS-a, Toshibin 3G modem je ponovno ugrađen u laptop, i pritiskom gumba za paljenje BIOS se počeo učitavati. Zastao je na 40-ak sekundi, nakon čega se pojavio Linuxov login ekran, a Linux je prepoznao ugrađeni 3G modem. Za par sekundi, koliko je trajala konfiguracija postavki, uredno sam bio spojen na net. Hvala ti, @Middleton.

Je li se sve to zaista isplatilo?

Otkad sam ga nabavio, na Lenovu sam isprobao najmanje desetak različitih distribucija. Kada je prilagođavanje bilo u potpunosti dovršeno, napokon sam se upustio i u instalaciju Trisquela, i to iz dva razloga. Prvi: da konačno isprobam i distribuciju koju sam dugo gledao, no nikako nisam nalazio dovoljno vremena za nju. Drugi: da u stvarnosti isprobam što sam napravio i provjerim hoće li doista ovakav “složenac” funkcionirati s jednom slobodnom distribucijom. Kako je to prošlo, znate iz prethodne recenzije – mališa radi besprijekorno.

Trisquel je od prve prepoznao Atheros WiFi i 3G Toshibu

 

Nadalje, uzmete li u obzir da sam za laptop dao 450 kn, za novu bateriju još 450, a za 3G modem, Atheros WiFi karticu i 2 GB RAM-a ukupno još cca 250 kn (čime dolazimo do oko 1150 kn bez SSD-a koji nije ni bio nužan), slaganje i malo potrošenog vremena za nabavku dijelova je itekako isplativo.

Isplativost je tim veća zbog činjenice da se danas novi ulazni 13″ modeli laptopa kreću od 3000 kn na više (opet, uz kompromis nošenja USB 3G modema), dok one s ugrađenim modemom ili barem pripremom za njega nećete dobiti za manje od 6.000 kn. I kod njih opet imamo kompromis u vidu trajanja rada na bateriji, jer proizvođači mahom ugrađuju 3-ćelijske baterije nevelikog kapaciteta.

Jedini kompromis na koji sam ja pristao u ovom slučaju je nešto duže učitavanje BIOS-a: 40 sekundi u odnosu na 10 sekundi s originalnim Lenovo BIOS-om.

 

Za kraj želim istaknuti ono što mi je od početka razmišljanja o prilagođavanju laptopa bilo vrlo bitno (a što možete i vidjeti na slikama iznad) – autonomija rada na bateriji. Autonomija je i iznad očekivanja, a kreće se između 10 i 13 sati mog normalnog korištenja laptopa sa stalno upaljenom WiFi mrežom, povremenim korištenjem 3G modema i osvjetljenjem na 40%. Gledanje video zapisa u 720p spustit će trajanje baterije na 9 sati – meni dovoljno.

Potpuna sloboda uz Trisquel 7.0

14. July 2015 - 6:34
Iako je većina danas dostupnih GNU/Linux distribucija besplatna za preuzimanje i korištenje te su bazirane na slobodnom softveru, to ipak u pojedinim segmentima nije u potpunosti točno. Ukratko, da bi se GNU/Linux distribucija  doista s pravom mogla nazivati slobodnim softverom, ona ne smije sadržavati nijednu liniju vlasničkog koda. To uključuje i firmware za različiti hardver. Pomislit ćete da u potpunosti slobodnu distribuciju zapravo ni ne možemo imati na svojim računalima…ili ipak možemo?!

 

Već duže vrijeme me je kopkala ta misao simbioze slobodnog softvera i hardvera (o hardveru ćete moći čitati u mom sljedećem članku). Malo po malo, bacio sam se na čitanje i traženje informacija po bespućima interneta, usput u glavi (i u Geditu), slažući plan kako jednog dana doći do cilja. Prva stanica u potrazi za slobodnom distribucijom bio je posjet web stranici Free Software Foundation (FSF).

Pregledavajući popis dostupnih distribucija koje FSF preporučuje, vrlo brzo sam odlučio da će prva stepenica (ili korak) biti Trisquel u svojoj zadnjoj verziji – 7.0 – objavljenoj u studenom prošle godine. S hardverom je išlo nešto teže, no budući da sam neke stvari već imao od ranije, a neke su mi nenadano uletjele, prije otprilike dva mjeseca je napokon sve bilo na jednoj hrpi i moglo se krenuti na posao.

Trisquel 7.0 – Live desktop

 

Par riječi o Trisquelu

Trisquel od svoje verzije 2.x kao temelj koristi neku od aktualnih verzija Ubuntua, ali na način da se iz izvornog Ubuntua očiste pojedini paketi, cron skripte, pa i sam kernel od neslobodnih dijelova softvera. Tako Trisquel u trenutnoj verziji 7.0 kao bazu koristi Ubuntu 14.04 LTS, a dolazi u 32- i 64-bitnim inačicama. Zadani (defaultni) DE je modificirani GNOME 3.x, dok je za slabija računala moguće preuzeti i Trisquel 7.0 Mini koji koristi LXDE.

Verzije 7.0 i 7.0 Mini se razlikuju i u veličini ISO slike te u količini i vrstama predinstaliranih aplikacija. Tako ISO za GNOME verziju iznosi 1.5 GB, dok je LXDE verzija veličine 600 MB. Postoje još dvije verzije ili dva načina instalacije, no oni nisu toliko bitni kućnom korisniku, a oni koje to zanima lako će pronaći informacije na službenoj stranici Trisquela.

Budući da ovdje opisujem GNOME verziju, izdvojit ću neke od aplikacija potrebnih za svakodnevno korištenje koje dolaze uz nju.

Za ured:

  • LibreOffice paket

Za internet:

  • Abrowser (web preglednik)
  • Evolution (email klijent)
  • Pidgin (chat klijent)
  • Transmission (torrent klijent)

Za grafiku:

  • GiMP (program za obradu grafike)
  • Evince (preglednik dokumenata)

Za multimediju:

  • Totem (reprodukcija videa)
  • Brasero (CD/DVD snimač)
  • Rhythmbox (reprodukcija glazbe)
  • Pitivi (uređivanje videa)
  • Cheese (web kamera)

Za pregled svih predinstaliranih aplikacija pogledajte poduži popis na službenoj stranici Trisquela.

 

Instalacija i korištenje Trisquela

Proces instalacije gotovo je identičan onom na Ubuntuu i distribucijama koje su proizašle iz njega. Svakome tko je barem jednom samostalno odradio instalaciju Trisquel neće biti nepoznanica. Ipak, ovom ću si prilikom dati malo oduška i složiti slikovne upute uz objašnjenja (koja smatram ključnima) da bi novim korisnicima ovaj tekst mogao poslužiti kao mali vodič kroz instalaciju – ne nužno za ovu distribuciju, nego i općenito.

 

Upute za instalaciju Trisquela i drugih distribucija

Prvo i osnovno, nakon ubacivanja medija s kojeg ćete pokrenuti instalaciju (USB stick, CD/DVD, SD memorijska kartica ili što već), svom računalu morate reći da želite pokrenuti instalaciju s medija na kojem se nalazi instalacijska slika. Kako ćete to izvesti ovisi o hardveru koji posjedujete. Obično se preporučuje da uđete u BIOS/UEFI sučelje i ondje željeni medij u boot izborniku postavite na prvo mjesto. No to zapravo nije nužno, jer većina uređaja podržava odabir boot particije pritiskom na neku od funkcijskih (od F1 do F12) tipki odmah na početku boot procesa. Najčešće su to F2, F9 ili F12, a ako želite biti sigurni, pogledajte u priručnik vaše matične ploče ili računala.

Kada se medij učita i izbornik vas pita što želite učiniti, odaberite pokretanje distribucije u Live načinu rada. Navedeno je bolje od odabira “Instaliraj odmah” jer možete iz prve ruke provjeriti kako se distribucija ponaša na vašem hardveru, bez opasnosti za eventualno već instalirani OS i podatke (ako ih imate). Još važnije je provjeriti kako se vaš hardver slaže s odabranom distribucijom.

Isprobavanje u Live načinu rada je osobito bitno za 100% slobodne distribucije poput Trisquela, jer ako u računalu imate neku komponentu koja za svoj rad zahtijeva vlasnički upravljački program (firmware), ona neće raditi. Najčešće su time pogođeni mrežni uređaji. Osim toga, osobno si prije početka instalacije u “System Settings” dijalogu deaktiviram gašenje monitora i podesim tipkovnicu na “domaće” (Hr) postavke. Mnogo puta sam vidio da su korisnici, radeći instalaciju na En postavkama tipkovnice, unijeli password koji im nakon instalacije nije funkcionirao zbog razlike u položaju slova/znakova.

 

Na desktopu se obično nudi ikona za instalaciju distribucije na disk. Nakon što ste provjerili da sve radi u Live modu i zadovoljni ste viđenim, kliknite na nju i pratite upute. Sam proces instalacije je, kako sam već naveo, viđen nebrojeno puta. Ovdje ne biste trebali imati problema ako s minimumom pažnje čitate što se traži od vas. Trajanje instalacije ovisi o vašem hardveru i brzini vaše internetske veze. Za Trisquel mogu samo reći da problema na mom hardveru nije bilo, te da instalacija traje kakvih 15 do 20 minuta (kod mene se odužila zbog “hvatanja” screenshotova).

 

Prvi pogled na Trisquelov desktop

OK, instalaciju smo odradili, a sada je red da počnemo koristiti svježe instalirani Trisquel kao što bismo koristili i bilo koju drugu distribuciju s kojom se još nismo susreli (ili Linux općenito, ako se dosad nismo susreli s njim). Pogledajmo što nam nudi desktop, što se nalazi na panelu, kako dolazimo do aplikacija te gdje se što podešava.

Trisquelov desktop je na prvu ostavio dojam smirenog, tradicionalnog radnog sučelja i izgleda, u što ubrajam i zadani wallpaper, koji u kombinaciji s tamnosivom bojom panela ne izaziva nikakve emocije.

Inače, Trisquel nam kao zadano radno okruženje (desktop environment) donosi modificirani GNOME s dosta širokim panelom na dnu na kojem su odmah uočljive tri velike ikone s lijeve strane: ikona Trisquela koja pokreće izbornik aplikacija, ikona mape i ikona Abrowsera. S desne strane se pak nalaze indikatori mreže, baterije (ako ste na laptopu) i zvuka, sat, i također velika ikona prikaza desktopa (služi za brzo skrivanje otvorenih prozora – valjda :)). Na samom desktopu nalaze se tri ikone koje možete ukloniti pomoću Tweak alata, ili jednostavnim povlačenjem ikone iz izbornika aplikacija dodati nove.

Uređivanje panela je također jednostavno, što sam shvatio tek nakon što sam utrošio nešto vremena na traženje i čitanje informacija na službenom forumu i u dokumentaciji. Naime, da biste dobili opciju uređivanja panela (odnosno, nekog njegovog dijela) nužno je prvo pritisnuti i držati tipku “Alt”, nakon čega klikom na željeno mjesto dobivate izbornik za podešavanje. Bez toga imate samo zaključani panel, što je malo frustrirajuće kad npr. ikonu aplikacije koju ste dovukli u panel ne možete pomaknuti ni lijevo ni desno, niti ju obrisati.

Trisquel desktop – izbornik aplikacija

 

Postavke i ponašanje sustava

“System Settings” sadrži uobičajene stavke za podešavanje izgleda i rada (ponašanja) distribucije, i tu ne bi trebalo biti nikakvih iznenađenja za korisnike. Od ponuđenih stavki izdvojio bih “Main Menu” koji služi za uređivanje početnog izbornika (kojem pristupamo klikom na ikonu Trisquela u panelu). Instalacija softvera vrši se pomoću aplikacije “Add/Remove Applications” ili u Synaptic Package Manageru, i naravno, pomoću Terminala.

Sve skupa zapravo ne predstavlja veliki odmak od dosad viđenih distribucija, stoga ne bi trebalo biti prevelikih poteškoća u korištenju, čak ni s multimedijom koja često ovisi o vlasničkom softveru, odnosno zatvorenom kodu. Naime, pokušao sam gledati video sadržaje u Totemu, i video se najnormalnije prikazivao, uz manje probleme s prikazom titlova (nedostajale su dijakritike) koje sam riješio promjenom postavki u Totemu za pola minute. S glazbom nije bilo nikakvih problema, kao ni s prikazom videa na YouTubeu jer zadani web preglednik Abrowser dolazi s predinstaliranim pluginima. Adobe Flash je adekvatnom zamijenjen GNU Gnashom. Zapravo, bio sam pomalo iznenađen da i taj segment korištenja računala radi dobro.

Sveukupno, cijela distribucija radi stabilno i brzo na relativno slabom hardveru na kojem sam je testirao. U svakodnevnom radu “kućnog korisnika” nije se osjetio lag u preopterećenosti procesora, dok se potrošnja RAM-a kretala od 350 do 900 MB. Ono što mi je bilo važnije od same brzine jest praćenje potrošnje struje, no ni ovdje nije bilo značajnijih odstupanja od distribucija s novijim kernelima i instaliranim alatima za bolje raspolaganje energijom. Bez problema sam s jednim punjenjem baterije odradio svoja dva uobičajena radna dana na laptopu a da pritom nisam morao razmišljati gdje mi je najbliža utičnica za struju.

Trisquel – podaci o OS-u i hardveru

 

Dojmovi nakon druženja s Trisquelom

Trisquel sam testirao dva tjedna.

U prvom tjednu sam ga koristio onakvog kakav je bio odmah nakon instalacije, a u drugom sam krenuo malo “kopati” po unutrašnjosti i dodavati radna okruženja i aplikacije. S dodavanjem drugih okruženja nije bilo problema (instalirao sam MATE i Unity), a osim malo posla s uređivanjem izbornika i indikatora oba okruženja su radila dobro.

Dodavajući aplikacije naišao sam na prvi problem koji do kraja testiranja nisam uspio otkloniti u potpunosti. Budući da je zadana aplikacija za mail Evolution s kojim još od Ubuntua 8.04 nisam u prijateljskim odnosima, logičan izbor mail klijenta mi je bio Icedove. Instalacija Icedovea je prošla uredno, no nakon pokretanja te testiranja primanja i slanja mailova uočio sam da nema nikakvih notifikacija o novopristiglim porukama. Na početku sam si zadao vrijeme testiranja od dva tjedna, ali do isteka tog roka rješenje problema nisam našao.

Ono što sam nakon dva dana kopanja po dconfu ipak uspio riješiti jest da mi se obavijesti o pristiglom mailu prikazuju u pop-up prozoru. Međutim, obavijest u vidu promjene boje indikatora nisam uspio riješiti. Da je bilo nešto više vremena, možda o tome sad ne bih pisao, ali ionako ću ovaj problem pripisati Icedoveu, jer obavijesti o pristiglom mailu rade ispravno ako se koristi Evolution.

Trisquel – Unity desktop environment

 

Što reći za kraj? Iskreno, očekivao sam puno više problema, ili bolje rečeno, ograničenja u svakodnevnom korištenju. Međutim, pokazalo se da zapravo nema velike razlike između Trisquela i, recimo, Linux Minta. Istina, ne mogu reći da nije bilo nikakvih (doduše, sitnih) problema ili  tvrditi da nije jednostavnije koristiti Linux Mint, ali uz Trisquel sam ponešto novoga naučio. I da, ponovit ću da ako imate specifičan hardver koji traži vlasnički firmware, Trisquel nije za vas. Svi ostali –  ako imate malo vremena i volje, slobodno možete probati Trisquel.

Nadopuna recenzije (14.07.2015.):

Kako to obično biva, tek što je članak o Trisquelu objavljen našao sam rješenje indikatora primljene pošte za Icedove na Debianovom forumu. Rješenje se nalazi ni manje ni više nego na službenim stranicama Mozille, a postupak je krajnje jednostavan.

Potrebno je instalirati add-on FireTray koji se nalazi na ovoj poveznici, skinuti ga na svoje računalo i potom ga iz Icedovea instalirati, nakon čega imate željeni indikator kojeg je potom potrebno samo konfigurirati što će i kako raditi.

firetray-add-on-za-thunderbird

Na slici iznad imate prikaz kako to izgleda, odnosno kako sad izgleda malo dorađeni Trisquel desktop.

Dva pogleda, jedna distribucija: elementary OS Freya

4. July 2015 - 2:57
Nakon nešto dužeg perioda u kojem se nismo bavili recenzijama ni prenošenjem iskustava korisnika, danas ćemo se pozabaviti relativno mladom distribucijom Linuxa koja je u vrlo kratkom vremenu zauzela mjesto među prvih deset najpopularnijih distribucija prema evidenciji Distrowatcha.

Punim imenom elementary OS 0.3 Freya, distribucija je objavljena prije dva mjeseca nakon dugog iščekivanja kada će se pojaviti nasljednica Lune (prethodne verzije, 0.2). Nakon objave 11. travnja i narednih par burnih dana (burnih ne zbog izlaska Freye, već zbog načina preuzimanja ISO slike sa službenih stranica projekta), sve se nekako stišalo, izostale su recenzije, savjeti, rasprave za i protiv… Zapravo, jedino mjesto na kojem gotovo svakodnevno možete pročitati ili naći nešto novo vezano za elementary OS i Freyu je zajednica okupljena na elementary OS G+.

Pustimo sad razloge zašto je tome tako i krenimo na priču o elementary OS timu i zadnjoj stabilnoj inačici njihovog OS-a, Freyi.

elementary OS 0.3 Freya – Live

Malo povijesti nikad ne škodi

Iako Jupiter (kralj bogova u rimskoj mitologiji, bog neba, oluja, munja i grmljavine) i nije bio “zasebna distribucija” u pravom smislu riječi, već skup tema, ikona i alata dodanih na tadašnju verziju Ubuntua 10.10, ipak je donio nešto drugačije što me za ono kratko vrijeme prije kraja njegovog životnog puta dovoljno zainteresiralo da nastavim pratiti kako se razvija elementary OS.

Nakon Jupitera je došla Luna (rimska božica mjeseca), temeljena na LTS izdanju Ubuntua 12.04. Luna je donijela korisnicima jedno novo, drugačije, i pozitivno iskustvo jasno ukazujući da minimalizam i vizualna privlačnost ne moraju nužno biti svrha sami sebi. Naprotiv, pokazalo se da se u takvom desktop okruženju može i sasvim ugodno svakodnevno raditi (op.a. Luna mi je još uvijek primarna distribucija), bez obzira jeste li Lunu ostavili onakvom kakvu su je tvorci zamislili, ili ste ipak malo (ili malo više) zaronili ispod površine i dodatno je prilagodili sebi.

Već kod Lune se mogao naslutiti i jedan drugi smjer u kojem idu razvijatelji elementary OS distribucije, a to je zatvorenost. Je li to posljedica samostalnog razvoja određenog broja aplikacija ili bitnih dijelova operativnog sustava (Pantheon ili Gala npr.) ili ne, činjenica je da tolika zatvorenost nije po volji mnogim korisnicima.

Luna – izvor: Wikipedia

Budući da Luna ima podršku do travnja 2017. godine, možda i nije bilo potrebe ići na novu s obzirom na dobru prihvaćenost Lune i skromne resurse kojima je elementary ekipa raspolagala. Unatoč tome, dolaskom Ubuntua 14.04 elementary ekipa je odlučila krenuti s razvojem nove verzije svoje distribucije. Istovremeno su napustili dotadašnje imenovanje distribucija po bogovima iz rimske mitologije i za novu verziju OS-a odabrali ime Isis (Isis=Izida; egipatska boginja, zaštitnica žena, prirode, prijateljstva, robova i još koječega).

Freya – izvor: Wikipedia

Međutim, zbog globalnih događaja koji nemaju veze s Linuxom i ovo ime biva napušteno (kao i egipatska mitologija), a za novi projekt odabiru ime Freya (nordijska božica ljubavi, ljepote i plodnosti) koja nakon dvije godine razvoja, 11. travnja 2015. biva dovršena te objavljena kao stabilno izdanje najnovije verzije elementary OS-a.

Gotovo istovremeno s objavom Freye započinje rad na sljedećoj verziji elementary OS-a pod nazivom Loki (nordijski bog spletki; općenito se za njega veže sve zlo i loše, a po nekim vjerovanjima Loki i nije bio bog već Odinova tamna strana osobnosti). Loki će se temeljiti na LTS verziji Ubuntua 16.04, no kako su zasad informacije o novostima šture, vrijeme je da se napokon posvetimo elementary OS 0.3 Freyi. Promišljanja o tome je li za novu verziju izabrano sretno ime ili ne ostavljamo za neka buduća vremena.

 

Pogled prvi

Da je Luna imala mlađu sestru, zasigurno bi se zvala Freya. Mlađa, ljepša, poletnija…i razmaženija, zahtjevnija i pomalo umišljena.

Freyu sam ozbiljnije počeo koristiti od bete2 (kao i Lunu) no za razliku od Lune bete 2, Freya je bila prepuna bugova. Ono što je bez problema radilo jučer, danas bi se raspalo bez vidljivog razloga. Kako se približavao travanj 2015. za koji se šaputalo da bi mogao biti mjesec objave finalne verzije, tako su bugovi i povremene nestabilnosti bili sve rjeđi i rjeđi, te sam odmah po službenoj objavi Freyu pohitao instalirati na laptop (Lenovo U350).

Ostadoh ugodno iznenađen brzinom instalacije, prepoznavanjem hardvera (Broadcom WiFi kartica koja nigdje nije radila bez naknadne instalacije vlasničkog drivera na Freyi je proradila out-of-the-box) te općenitom brzinom rada na ipak jako slabom hardveru. S druge strane, ostao sam i razočaran smrzavanjem OS-a, starim bugovima i nekim dojmom da još nije trebala biti objavljena.

Broadcom BCM4312 – out-of-the-box

 

Iako sam imao namjeru koristiti Freyu kao primarnu distribuciju nekih dva-tri tjedna i potom napisati recenziju, zbog navedenih problema te nekih privatnih obveza odustao sam od toga i odgodio recenziju za neke bolje dane, dajući time Freyi još malo vremena da se uozbilji i ugleda na stariju sestru.

 

Instalacija, dogradnja i uređivanje – čin prvi

O instalaciji se zapravo i nema što puno pisati jer je već viđena mnogo puta. Kao napomenu bih ipak istaknuo moguće probleme prilikom particioniranja diska, jer sam se i sam susreo s njima. Uzrok problema mi nije jasan i ne mogu ih pripisati Freyi, Gpartedu ili nečem trećem, no nikako nisu ugodni za korisnika.

Naime, Freyu sam za potrebe recenzije instalirao ukupno osam puta na četiri različite konfiguracije kako bih, nakon ranije navedenih problema s instalacijom odmah po objavi, dobio bolji uvid u ponašanje OS-a na različitom hardveru (dva laptopa i dva desktopa – popis testnog hardvera pogledajte na kraju teksta). Tri puta mi se prilikom promjene veličine particije dogodilo da se OS privremeno smrzne, nakon čega bi Gparted obrisao sve particije i ostavio mi prazan SSD.

Kao što možete zamisliti, ovo iskustvo je jako neugodno ako nemate backup, ali i ako imate backup a radili ste dualboot s Windowsima (bolje da vam ne govorim koliko vremena i živaca uzme ponovna instalacija W7 i sve sile njegovih nadogradnji). Napominjem da mi se to dogodilo na dva različita SSD-a, dok s klasičnim HDD-om nije bilo problema, pa možda zec leži negdje u tom grmu.

Ako Freyu instalirate na prazan disk ili ako ste ionako odlučili sve obrisati, onda s instalacijom nema nikakvih problema. Sama instalacija je brza; toliko brza da nemate vremena ni skuhati si kavu, jer sam proces instalacije od trenutka kad ste upisali svoje korisničke podatke i kliknuli na “Instaliraj” do obavijesti da je instalacija završila u prosjeku traje 4 do 5 minuta.

Preporuka za početnike

Recimo da vas Freya ipak zanima, no spadate u grupu korisnika koji ne znaju ili ne žele znati puno o Linuxu, i ne žele se baviti terminalom već im je draži način održavanja OS-a kroz GUI (grafičko sučelje).

Nema problema. Iako će doljenavedena instalacija programa koje mnogi svakodnevno koriste biti moguća kroz GUI putem “Centra softvera” jednostavnim upisivanjem imena programa u tražilicu i jednim klikom na “Instaliraj”, ovdje ću ipak opisati kako se to puno jednostavnije i brže radi putem terminala. Ako zbog ničega drugog, onda da onima koji odluče probati na lak način razbijem strah od terminala.

Za početak, odmah nakon instalacije Freye (ili bilo koje druge Linux distribucije) je potrebno napraviti nadogradnju (update) sustava. Nakon prvog restarta taj se proces odvija automatski, te ćete nakon par minuta u docku (Plank) vidjeti ikonu s dostupnim nadogradnjama. Lijevi klik na nju, ovjerite je vašom lozinkom (passwordom), i sustav će obaviti ostalo sam, a na kraju će zatražiti ponovni restart.

Nakon toga – ili usporedno s time – upoznajte se sa svojim novim operativnim sustavom. Podesite ključne stavke za svakodnevno korištenje, kao što su dodavanje ili uklanjanje ikona na dock (Plank), uređivanje pozadinske slike, docka i kutova zaslona, pregled i podešavanje postavki privatnosti i sigurnosti, podešavanje postavki energije i slično. Kako sve to izgleda možete pogledati u videu ispod.

Iako Freya dolazi s više-manje svim potrebnim aplikacijama za svakodnevno osnovno korištenje (koji su usput i vizualno prilagođeni Freyi), neke aplikacije ćete možda poželjeti zamijeniti, dok je druge potrebno dodati. Kao što sam već ranije napisao, to je moguće izvesti u “Centru softvera”, no brži i jednostavniji način je pomoću terminala. Izbor ostavljam eventualnim budućim korisnicima Freye. Oni koji se ipak odluče za terminal ispod priloženog videa mogu pronaći popis naredbi za dodavanje osnovnih aplikacija.

Ako se odlučite za terminal, pokrenite ga i upisujte jednu po jednu naredbu (prvi put će zatražiti vašu lozinku (password)). Nadalje, ako želite kopirati naredbe umjesto da ih sami upisujete, terminal će vas prvi put upozoriti da kopiranje naredbi nije sigurno. Ovo se može onemogućiti, ali to ne spada u dio za početnike, pa neka ostane za neke naredne upute i tweakove. Da biste nastavili s radom, samo potvrdite da vam je rizik kopiranja naredbi jasan.

  • sudo apt-get install ubuntu-restricted-extras
  • sudo apt-get install firefox
  • sudo apt-get install thunderbird
  • sudo apt-get install libreoffice
  • sudo apt-get install libreoffice-style-sifr (ovo nije dio libre-officea već set monokromatskih ikona za ljepši izgled)
  • sudo apt-get install vlc
  • sudo apt-get install rar
  • sudo apt-get install pinta
  • sudo apt-get install gimp

I za kraj nije loše ponovno upisati naredbu:

  • sudo apt-get update && sudo apt-get upgrade

nakon čega ćete imati funkcionalan i oku ugodan OS. Ako je vjerovati službenim informacijama, i onih nekoliko uočenih, pomalo iritantnih bugova će uskoro nestati. Ovdje završava moj pogled; čitamo se dalje kod zaključka, a sada pozornicu prepuštam kolegi s foruma.

 

Pogled drugi

Moj proces traženja distribucije koju ću svakodnevno koristiti trajao je dugo; jako dugo. Proveo sam više od godinu dana isprobavajući razne distribucije, i uvijek bih pronašao nešto što mi ne odgovara. GNOME mi je bio prevelik. KDE me nije oduševljavao. Zajedničko svima bilo je pregrijavanje laptopa uzrokovano korištenjem open source upravljačkog programa za moju AMD Radeon grafičku koju vlasnički upravljački program više ne podržava.

A onda sam jednog dana isprobao Lunu. Bila je dovoljno nezahtjevna za resursima, pa su i problemi s pregrijavanjem bili znatno manji nego s bilo kojom drugom dotad isprobanom distribucijom (a bilo ih je desetak). I da, oduševio sam se njenim minimalizmom. Jednostavan panel na vrhu, dock i odličan pokretač aplikacija bili su dobitna kombinacija za mene.

Zatim je došla Freya. Instalirao sam je par dana nakon što je izašla beta1. Od tog dana do danas sam reinstalirao sustav samo jednom (otprilike mjesec dana nakon što se pojavila beta2). Freya nije revolucionarno izmijenjena u odnosu na prethodnu verziju, kao što je to bio slučaj s Lunom. Radilo se više na malim stvarima koje poboljšavaju korisničko iskustvo. Animacije su popravljene, sve defaultne aplikacije su dobile nove funkcije ili su zamijenjene aplikacijama koje više odgovaraju elementary OS-u.

O sustavu

Sustav je dizajniran tako da ga mogu koristiti i oni koji imaju vrlo malo znanja o računalima općenito. Mišljenja sam da je mnogo lakše naučiti koristiti Freyu nego Windowse. Sve aplikacije su jednostavne za korištenje. Pokretač aplikacija (Slingshot Launcher) je sada brži i bolje dizajniran, a dobio je i neke zgodne funkcije poput računanja jednostavnih matematičkih operacija bez pokretanja kalkulatora.

I to je Freya by r3bl

Naravno, ova jednostavnost može zasmetati naprednim korisnicima, i oni će vrlo vjerojatno zamijeniti većinu, ako ne i sve defaultne aplikacije. Sam proces obavljanja zadataka je prilično jednostavan. Operativni sustav je u pozadini i ne smeta vam pri pokretanju aplikacija i radu s njima. Gotovo ga i ne primjećujete. S elementary OS-om nemate osjećaj da se “borite” protiv računala dok obavljate svakodnevne aktivnosti, kao što se to može činiti u radu s drugim operativnim sustavima. Moram priznati da se ni sa čime sličnim nisam dosad susreo. U međuvremenu se nešto izmijenilo i kod open source grafičkog drivera koji koristim, pa moj Asus sada radi na nižoj temperaturi nego ikada prije (specifikacije možete pronaći na kraju teksta).

Nažalost, Freya još uvijek nije potpuno stabilna, i smatram greškom to što je trenutna verzija proglašena stabilnom umjesto “RC” (Release Candidate) verzije. Stabilna verzija se dugo iščekivala, elementary projekt je dobio mnogo više pažnje i samim time su razvijatelji bili izloženi većem pritisku tijekom izrade Freye. Problemi se pojavljuju s vremena na vrijeme, što vam može predstavljati problem ako ne znate engleski. Ako ga pak znate, tu je odlična elementary zajednica na Google+ kojoj se možete obratiti za pomoć.

Ipak moram priznati da je moje ukupno iskustvo korištenja Freye pozitivno. Gledao sam tu djevojčicu kako raste od svoje beta1 verzije do trenutne, a i sam sam sudjelovao u projektu koliko sam mogao. Preveo sam (gotovo) cijeli operativni sustav na bosanski jezik, svoj doprinos sam dao i trenutnom izgledu web stranice projekta, i uvijek sam bio tu da pružim svoje mišljenje ili samo promoviram projekt. Po mom mišljenju, Freya se nalazi pred krajem svojih tinejdžerskih godina i počinje sazrijevati.

O projektu

elementary projekt je dosta specifičan. Provukao se u top 10 distribucija relativno brzo (uzimajući u obzir da je star tek nekoliko godina). Razvijatelji su uspjeli kreirati nešto novo i zanimljivo čak i onima koji prije nisu koristili Linux. Više od dvije trećine preuzimanja Freye vrši se s Windowsa ili OS X-a. Naravno, ovo nam ne govori koliko je elementary projekt pridonio povećanju Linux zajednice, ali je svakako dao svoj doprinos i ostavio trag.

Budući da je elementary projekt postao vrlo popularan, a samim time se povećao i broj očiju koje ga prate, razvijatelji su odlučili da elementary OS izraste iz projekta na kojem rade u svoje slobodno vrijeme u projekt za koji su plaćeni. Zahvaljujući svojim vjernim korisnicima i njihovim mjesečnim donacijama, dva glavna razvijatelja su uspjela kreirati neprofitnu organizaciju putem koje ostvaruju profit za projekt elementary OS-a. Kako se donacije budu povećavale, tako će se povećati i broj stalnih članova elementary razvojnog tima.

Dakako, ova odluka nije prošla sasvim bezbolno, a sam proces je bio okružen kontroverzom, no sada kada je sve riješeno, elementary je s pravom postao najveći indie operativni sustav na svijetu. Ako vam se elementary projekt svidi, savjetujem da mi se pridružite i donirate nešto novca ovom projektu. Čak i ja kao student mogu izdvojiti 10 dolara (oko 70 kuna) mjesečno da pomognem svom najdražem open source projektu.

Instalacija, dogradnja i uređivanje – čin drugi

Nakon instalacije operativnog sustava možda ga poželite još malo urediti u skladu sa svojim potrebama. Za to vam preporučujem elementary-tweaks, dconf-editor i elementary-add pakete.

elementary-tweaks je zbog svoje jednostavnosti u korištenju najpopularniji alat za uređivanje elementary OS-a. Međutim, njegovo korištenje nema bezrezervnu podršku vlasnika elementary OS projekta jer lako može narušiti stabilnost sustava. Ovdje svakako uzmite u obzir i da je autor elementary-tweaksa prije nekoliko tjedana objavio da zbog privatnih obveza odustaje od njegovog daljnjeg razvoja. Od tada je projekt bez podrške sve dok netko drugi ne odluči preuzeti razvoj. Ukoliko se ipak odlučite isprobati i koristiti ga, instalaciju možete obaviti upisivanjem sljedećih naredbi u terminal:

  • sudo apt-add-repository ppa:mpstark/elementary-tweaks-daily
  • sudo apt-get update
  • sudo apt-get install elementary-tweaks

dconf-editor je pak alat koji može izvršiti sve što i elementary-tweaks, no uz to je sposoban i za još mnogo drugih stvari. Međutim, korištenje ovog alata ne preporuča se manje iskusnim korisnicima ili onima koji površno čitaju/gledaju što rade, jer sadrži neke postavke koje se ne bi smjele mijenjati.

ScreenFetsh – Freya by r3bl

S druge strane, dconf-editor je bolji izbor za uređivanje jer je njegovo korištenje u smislu prilagođavanja sustava teže, pa se podrazumijeva da će ga koristiti oni koji znaju u što se upuštaju i koji će znati samostalno popraviti eventualne pogreške i probleme. Ako još niste odustali od dconf-editora, instalacija je jednostavna unošenjem naredbe:

  • sudo apt-get install dconf-editor

elementary-add je najjednostavniji paket koji možete instalirati da biste malo uredili svoj operativni sustav. Paket sadrži ikone za popularnije Linux aplikacije koje svojim dizajnom više odgovaraju dizajnu elementary OS-a. Zadana elementary tema za ikone sadrži samo ikone za aplikacije koje su instalirane po defaultu, pa je ovaj paket nadopunjava.

Već na samom početku razvijanja Freye razvijatelji su zamolili zajednicu da se aktivno uključi u kreiranje aplikacija dizajniranih posebno za elementary OS. Zajednica je poziv prihvatila, pa nam je trenutno dostupno desetak odličnih aplikacija koje su razvili programera nepovezani s elementary projektom. Da biste ih isprobali, posjetite blog Made for elementary te elementary apps projekt. Ovi resursi stvoreni su s ciljem da na jednom mjestu obuhvate sve projekte dizajnirane za elementary OS.

Made for elementary sadrži samo stabilnije aplikacije, dok su u elementary apps listi uključeni i oni projekti koji su tek na početku svog razvoja.

Oni koje zanima više o tweakanju Freye mogu posjetiti i naš forum te temu namijenjenu upravo tome.

 

Zaključak prvi

I kome je zapravo Freya namijenjena? Sudeći po zatvorenosti, trebala bi biti namijenjena početnicima u svijetu “kućnih korisnika” Linuxa koji će distribuciju prihvatiti takvu kakva jest i u tom je obliku svakodnevno koristiti. S druge strane, postavlja se pitanje kako će se isti ti korisnici nositi s povremenim problemima te hoće u potpunosti biti zadovoljni dobivenim.

S činjenicom da je Freya vizualno privlačna (iako je i to individualno) vjerojatno će se složiti većina. Da je brza i da je na prosječno jakom (pa i slabijem od toga) hardveru ugodno obavljati svakodnevne poslove “kućnog korisnika” također nije sporno, no ipak je ne mogu preporučiti kao primarnu distribuciju za svakoga.

Zapravo, moje mišljenje o Freyi je podijeljeno. S jedne strane je zatvorenost sustava dobra stvar za neupućene korisnike ili korisnike kojima treba samo jednostavna i lijepa GNU/Linux distribucija, jer jamči da će OS raditi i biti uvijek onakav kakvog su ga tvorci zamislili bez potrebe za uplitanjem (ili znanjem) korisnika.

S druge pak strane, pojedini bugovi koji se pojavljuju i najčešće nestaju nakon restarta mogu iritirati ili otjerati korisnike, što je šteta. Isto tako, pojedine funkcije (ili nedostatak nekih) također mogu odvratiti neke korisnike od Freye, jer oni nemaju znanja ili volje zagrebati ispod površine i probleme ili podešavanja odrađivati dconf-editorom ili terminalom.

Od iritantnih bugova moram izdvojiti bezrazložno nestajanje sata i datuma iz gornjeg panela koji se privremeno rješavao ponovnim pokretanjem sustava. Trajno sam ga riješio tek uređivanjem “custom” postavki prikaza datuma i vremena (navedeno nisam mogao popraviti ni dconfom). Spomenuo bih i bug koji se manifestira kod pokušaja premještanja mapa ili datoteka na principu povlačenja (drag-and-drop). Događalo se da nakon ispuštanja premještene ikone dobijem vidljiv gornji rub ikone i dupliranu strelicu kursora (desna je lažna), a bug je ili nestao sam od sebe nakon nekog neodređenog vremena, ili bih morao posegnuti za restartom.

 

Dio hardvera na kojem je odrađeno testiranje.

Zaključak drugi

Freyu preporučujem korisnicima koji žele isprobati nešto lagano i minimalistično te onima koji se žele fokusirati na rad bez da im operativni sustav stoji na putu. Međutim, ipak je ne bih preporučio ljudima koji se ne snalaze baš dobro s engleskim jezikom, kao ni onima koji očekuju maksimalnu stabilnost sustava. Ako tražite nešto što će vas uvesti u Linux svijet, a spremni ste malo tweakati i hakirati svoj sustav da bi ga unaprijedili ili prilagodili svojim potrebama, onda samo naprijed – Freya je za vas.

Popis hardvera korištenog za recenziju:

desktop:

HP dx7400 (Intel c2q 6600, 8 GB DDR2, VGA nVidia GTX 650, OCZ SSD i WD Black HDD)
no-name PC (AMD X2 5000 BE, 2 GB DDR2, VGA nVidia GT 7600, WD Black HDD)

laptop:

HP ProBook 4530s (Intel i3-2310M, 8GB DDR3, HD 3000, Intel SSD i Seagate HDD)
Lenovo U350 (Intel U2300, 4GB DDR3, VGA Intel X4500M, OCZ SSD i WD Blue HDD)
ASUS X54HR (Intel i3 2350M, 4 GB DDR3 RAM, VGA AMD Radeon HD 7470M, HDD)

 

Autori: Aleksandar Todorović & Dario B.

Objavljena Mageia 5

26. June 2015 - 4:29
Nakon više od godine razvoja, 20. lipnja službeno je objavljeno da je nova verzija Mageie dostupna za preuzimanje. Mageia je nezavisna Linux distribucija koja se prvobitno bazirala na Mandrivi. Nastala je 2010 godine i ovo je peto izdanje s tim da podrška traje 18 mjeseci. Nudi veliki izbor aplikacija, kao i dokumentaciju na Wiki stranicama. Po poziciji na Distrowatchu, Mageia se nalazi vrlo visoko iz čega bi se moglo zaključiti da je vrlo popularna distra.

Iako je ovog puta dosta “kasnila” (dok podrška prethodne verzije traje do 1 kolovoza), po riječima razvijatelja radi se o možda najboljem izdanju do sada.

Mageia Live GNOME

Nova vezija donosi:

  • Podrška za UEFI (Unified Extensible Firmware Interface) sustave;
  • Low Level Kernel: 3.19;
  • X.org 1.16.4;
  • Toolkits: Qt 5.4.0;
  • GTK+ 3.14.8;
  • KDE 4.14.3, GNOME 3.14, Cinnamon 2.4.5, MATE 1.8.0, XFCE 4.12, LXQt 0.9.0, Plasma 5.1.2;
  • LibreOffice 4.4.2.2, Firefox ESR 31.7.0;

Ažurirani su svi paketi (Mageia 5 sadrži 2000 aplikacija i 25 000 paketa) i ispravljeni mnogi bugovi, a više o tome možete naći ovdje.

Ipak, neki problemi i ograničenja su i dalje prisutni, pa se savjetuje pročitati i proučiti prije instalacije što može poći po zlu ili na što treba obratiti posebnu pažnju. Pretpostavljeno okruženje je KDE u naravno stabilnoj verziji 4.14.3 dok je Plasmu 5.1.2 moguće instalirati kroz network install (nije podržana u DVD). KDE i GNOME su dostupni na Live CD-u, dok se ostala okruženja nalaze na DVD-u (3.6 GB), a postoji i opcija instalacije putem network installa (50 MB) nakon čega korisnik odabire što želi instalirati.

Za kraj vrijedi istaknuti kako je Mageia distribucija nastala od zajednice za zajednicu, odnosno da iza razvoja ne stoji niti jedna tvrtka već isključivo korisnici koji je koriste svakodnevno na poslu ili kod kuće te odvajaju svoje slobodno vrijeme na razvoj distribucije.

Podrška novoobjavljene verzije Mageie traje također 18 mjeseci, a možete preuzeti ovdje (napomena; snimanje ISO preslike na USB sa Unetbootin nije podržano).

Pregled svježih Ubuntu Phone novosti

4. June 2015 - 11:37
BQ Aquaris E5 Ubuntu Edition

Španjolski proizvođač BQ, koji je u suradnji s Canonicalom prvi u svijetu lansirao mobitel s operativnim sustavom Ubuntu Touch (Aquaris E4.5 Ubuntu Edition), uskoro će tržištu ponuditi novi mobitel s Ubuntu Touch OS-om – Aquaris E5 Ubuntu Edition.

Radi se o mobitelu nešto boljih karakteristika od Aquarisa E4.5, a postat će dostupan kupcima u EU 9. lipnja po cijeni od 199.90 EUR.

BQ Aquaris E5 Ubuntu Edition – Izvor: http://insights.ubuntu.com

 

Tehničke karakteristike mobitela:

  • CPU: quad-core MediaTek Cortex A7 na 1.3 GHz
  • GPU: Mali400 na 500 MHz
  • RAM: 1 GB
  • Interna memorija: 16 GB
  • Zaslon: 5” IPS 1280×720 s Dragontrail zaštitnim staklom
  • Kamera: stražnja 13 mpx i prednja 5 mpx (1080p video snimanje)
  • Mreža: 2g/3g
  • Baterija: 2500 mAh
  • Slot za SD karticu do 32 GB
  • Dual SIM
 Misteriozni BQ mobitel s podrškom za konvergenciju

Ubuntu-convergence Izvor: http://insights.dice.com

Najavljen je također i neimenovani BQ mobitel koji bi trebao podržavati konvergenciju. Karakteristike i cijena su još nepoznati, ali će se vjerojatno raditi o uređaju s high-end hardverom. Izlazak se očekuje krajem godine.

Meizu MX4 Ubuntu Edition

Meizu MX4 Ubuntu Edition – Izvor: http://www.liliputing.com

Poznata je cijena MX4 modela sa Ubuntu Touchem za europske kupce: iznosit će 299.99 EUR bez poštarine. Cijena za kupce izvan Europe zasad nije poznata.

Da biste kupili ovaj mobitel, bit će potrebno naći “pozivnicu” na Meizuovoj web stranici u interaktivnom origami zidu. Svaki dan bi trebalo biti dostupno nekoliko stotina pozivnica, pa ovaj pothvat ne bi trebao biti težak.

Ubuntu Touch OTA-4

U tijeku su posljednja testiranja OTA-4 nadogradnje za Ubuntu Touch. Ova je nadogradnja bazirana na 15.04 imageu i donosi nove funkcionalnosti i poboljšanja za Ubuntu Touch. Vlasnici Ubuntu mobilnih uređaja bi trebali dobiti nadogradnju u bliskoj budućnosti. Prethodno je ova nadogradnja bila najavljena za svibanj, ali nadogradnje za Ubuntu Touch se izdaju kada su potpuno spremne. Zbog toga rok za izdavanje nije fiksan kao kod desktop Ubuntua, već je samo okvirno postavljen.

Neke od značajnih novosti u OTA-4 nadogradnji su sljedeće:

Indikatori

Ikone su sada sve monokromatske.

Preglednik

Gesta sa dna zaslona otkriva tabove;
Novi UI za podešavanje s postavkama za privatnost;
Poboljšana interakcija i vizualni dojam top stranica;
Poboljšana glatkoća scrollanja;
Unaprijeđene sugestije pretraživanja u adresnoj traci;
Gesta sa dna zaslona za zatvaranje fullscreen prozora
Unaprijeđen vizualni feedback kod nesigurnih stranica;
Pravilno spremanje i vraćanje sesije između dva pokretanja;
Primjetno poboljšanje performansi kod generiranja pregleda tabova;
Surfanje u privatnom modu;
Sugestije pretraživanja u adresnoj traci.

Imenik

Prenošenje kontakata sa SIM kartice;
Novi panel s postavkama;
Poboljšano iskustvo prenošenja/sinkroniziranja kontakata kod prvog pokretanja.

Aplikacija za poruke

Podrška za grupni chat.

Scopeovi

Tagiranje Scopeova. Novoinstalirani Scopeovi će biti automatski postavljeni u skupinu ako im se tagovi podudaraju;
Today, Nearby i News Scopeovi su dobili podršku za ključne riječi;
Novi i poboljšani raspored sadržaja za News Scope.

Nadogradnja donosi mnoga druga poboljšanja performansi te ispravke bugova.

Sažetak

Projekt Ubuntu OS-a za mobilne telefone zasad dobro napreduje. Četiri mjeseca nakon službenog predstavljanja OS-a u veljači na BQ Aquaris E4.5 mobitelu, kupcima su dostupna tri mobitela s Ubuntu Touch OS-om: dva od španjolskog BQ-a i jedan od kineskog Meizua.

Na ljeto se očekuje i najava proizvođača za američko tržište, a krajem godine i konvergentni mobitel iz BQ-a.

Osim suradnje s China Mobileom, Canonical također surađuje s još dva trenutno nepoznata telekoma, no priroda te suradnje još nije objašnjena.

Ubuntu Touch OS je u stalnom razvoju, a nadolazeće nadogradnje će omogućiti nove funkcionalnosti i poboljšanja, primjerice WiFi i USB tethering, prelazak na punu Snappy bazu, i mnoge druge. Prema procjenama iz Canonicala, Ubuntu Touch bi trebao biti potpuno spreman za prosječnog kupca do iduće godine.

Razvoj Ubuntu Toucha utječe i na razvoj desktop, server i cloud verzija Ubuntua jer će neke nove tehnologije koje su razvijene za Ubuntu Touch OS naći primjenu i na drugim verzijama. To se prvenstveno odnosi na Snappy bazu za OS, snap pakete koji su proizašli iz koncepta click paketa za Ubuntu Touch, LXC containere te željno iščekivani Unity 8.

Autor: JH-IM

Pogled na Ubuntu 15.04 Vivid Vervet

23. May 2015 - 6:00
U skladu s uobičajenim šestomjesečnim ciklusom, Canonical je prije mjesec dana objavio Ubuntu 15.04 kodnog imena Vivid Vervet. Istovremeno su izašle i druge verzije Vivid Verveta koje razvija zajednica: Kubuntu, Xubuntu, Lubuntu, Ubuntu Gnome, Ubuntu Studio, Ubuntu Kylin za kineske korisnike te najnoviji član Ubuntu obitelji – Ubuntu MATE. Također je izdana i serverska verzija, a Ubuntu Touch 15.04 za mobilne uređaje će izaći tijekom svibnja kao OTA nadogradnja. Mobilna verzija ne prati striktno rokove za objavu, već se objavljuje kada je spremna.

Noviteti koje Ubuntu 15.04 donosi u odnosu na 14.10 su kernel 3.19, X.org server 1.71.1, Mesa 10.5.2, Libre Office 4.4.2, Pulse Audio 6.0, systemd, i mnogi drugi.

Što se tiče vlasničkih drivera za grafičke kartice, u repozitorijima se nalazi Nvidijin 346 driver i AMD-ov 15.3 beta driver, pa bi sve novije grafičke kartice trebale biti dobro podržane na Vivid Vervetu.

Najveća promjena u 15.04 jest zamjena Upstart init sustava systemdom, iako će ova promjena većini korisnika biti neprimjetna.

Unity 7

Unity 7 – desktop

Unity 7 je i dalje defaultno okruženje u Ubuntuu 15.04, a trenutno je u verziji 7.3.2.

Novost u Unityju 7 je mogućnost uključivanja trajno vidljivih izbornika u aplikacijama.

Unity 7 – dconf editor

Ova opcija se uključuje kroz Dconf editor: u izborniku lijevo otvorite com > canonical > unity i označite opciju always-show-menus.

Lokalno integrirani izbornici u aplikacijama su također sada zadani umjesto globalnog izbornika.

Unity 7 – Unity Tweak Tool

Opcija “Minimize single windows applications on click” se sada može uključiti preko Unity Tweak alata. Više nije potrebno postavljati je u Compiz Config Settings Manageru.

Unity 8

Unity 8 je osmišljen kao okruženje koje se automatski prilagođava uređaju na kojem se koristi (mobitel/tablet/desktop). Međutim, njegova desktop komponenta je još u razvoju i trenutno nije pretjerano upotrebljiva u svakodnevnom radu. Za razliku od Unityja 7 koji je Compiz plugin, Unity 8 je baziran na Qt-u i QML-u. Očekuju se značajni pomaci u razvoju Unityja 8 za desktop u ciklusu sljedeće verzije Ubuntua (15.10, Wily Werewolf).

Unity 8 – Izvor: www.pcworld.com

Unity 8 trenutno pogoni UI na Ubuntu Touchu za mobilne uređaje.

Unity 8 Scopes – Izvor: www.pcworld.com

Očekuje se da će Unity 7 ostati defaultni desktop i za 15.10, te vrlo vjerojatno i za 16.04 LTS izdanje. Ovisno o napretku na razvoju Unityja 8, on bi mogao biti ponuđen kao opcija za 15.10 i 16.04 LTS.

Ubuntu za servere

Serverska verzija Ubuntua 15.04 donosi kompletni OpenStack 2015.1, Nova Compute driver za Canonicalov LXD, LXC 1.1.2, Open vSwitch, Canonicalov LXCFS fuse datotečni sustav za LXC containere, CGM Manager 0.36 LXC upravljač i qcow2 containere.

Više o LXD-u i LXCFS-u

LXD:

https://insights.ubuntu.com/2015/04/28/getting-started-with-lxd-the-container-lightervisor/

https://linuxcontainers.org/lxd/

LXCFS:

https://insights.ubuntu.com/2015/03/02/introducing-lxcfs/

https://linuxcontainers.org/lxcfs/introduction/

Što je s mobilnim uređajima?

Nadogradnja na 15.04 za mobilne uređaje očekuje se tijekom svibnja te donosi mnoge ispravke nedostataka, kao i nove značajke.

Ciklus nadogradnji za mobilne uređaje je uglavnom mjesečni, za razliku od verzija za desktop i servere.

Ovog ljeta bi se trebala pojaviti podrška za Wi-Fi i USB tethering, filteri za kameru, kontrola reprodukcije glazbe putem indikatora zvuka, reprodukcija videa dok je zaključan ekran, i mnogi drugi noviteti.

Iskustvo korištenja i performanse

15.04 je brži u radu od 14.04 LTS i 14.10 verzija, vjerojatno zahvaljujući novijem kernelu, X.orgu i otvorenim upravljačkim programima za moju Radeon grafičku.

Sam sustav radi vrlo stabilno još od beta verzije koju sam testirao.

Unity 7 – System monitor

Zauzeće RAM-a nakon podizanja sustava je u prosjeku 400 MB na mojem sustavu.

Neki korisnici tvrde da im se sustav podiže i gasi brže otkada je 15.04 prešao na systemd, ali ja na svom sustavu nisam primijetio neku razliku.

Problemi

Calibre izbacuje grešku pri konverziji iz raznih formata u PDF. Ovaj bug je prijavljen pa bi trebao biti i ispravljen u nadolazećim nadogradnjama.

Steam ne radi s otvorenim upravljačkim programima, ali radi s vlasničkima. Uzrok tome je što Steam koristi stare libraryje koji imaju problema s novim Mesa upravljačkim programima. Problem će vjerojatno biti otklonjen kad Valve nadogradi Steam, a u međuvremenu je rješenje koristiti vlasničke upravljačke programe.

Zaključak

Još jedno uobičajeno Ubuntu izdanje između dva LTS-a, bez velikih noviteta direktno vidljivih desktop korisniku. Jedina velika novost je prelazak na systemd init sustav. Poneki sitni ispravak bugova tu i tamo, ali ništa dramatično.

Veće novitete će primijetiti jedino korisnici Ubuntu Servera, Ubuntu Toucha za mobilne uređaje i službenih Ubuntu “okusa”.

Vivid Vervet je korisna nadogradnja za one koji trebaju noviji kernel zbog hardverske podrške, ili za one koji vole uvijek imati najnoviji softver. Ostali nemaju neke potrebe prelaziti sa 14.04 LTS izdanja na 15.04.

Ipak, prelazak na 15.04 mogao bi biti zanimljiv korisnicima službenih Ubuntu verzija, primjerice Kubuntua koji u verziji 15.04 dolazi s KDE 5 kao defaultnim okruženjem, Ubuntu Gnomea koji donosi Gnome 3.14, i Ubuntu MATE-a koji krase brojna osvježenja.

 

Autor: JH-IM

Novi Ubuntu smartphone: Meizu MX4 Ubuntu Edition

21. May 2015 - 3:48
Krajem prošlog tjedna kineska kompanija Meizu objavila je smartphone Meizu MX4 Ubuntu International Edition. Vijest o novom uređaju smo mogli i sami naslutiti jer je velik broj kineskih Scopeova nedavno pristigao u Ubuntu Store.

Meizu MX4 Ubuntu Edition – Izvor: http://www.otgchannel.com

Mobitel će biti dostupan kineskim razvijateljima po cijeni od 1799 CNY, što iznosi oko 1900 HRK. Prema podacima na Meizuovoj online trgovini, čini se da je zasad dostupna 16 GB verzija u srebrnoj i zlatnoj boji.

Uskoro bi mobitel trebao postati dostupan i na europskom tržištu po još nepoznatoj cijeni, a također bi se trebala pojaviti i verzija za kineske korisnike, nazvana Chinese Edition.

O mobitelu

Meizu-MX4-Ubuntu-Edition – Izvor http://www.liliputing.com

Meizu MX4 je mobitel višeg ranga s impresivnim hardverom. Izdvajamo neke od značajnih karakteristika:

  • CPU: Quad-core Cortex A17 na 2.2 GHz i quad-core Cortex A7 na 1.7 GHz
  • Chipset: MediaTek MT6595
  • GPU: PowerVR G6200
  • RAM: 2 GB
  • Interna memorija: 16/32/64 GB
  • Zaslon: 5.36” IPS 1920×1152 s Gorilla Glass 3 zaštitom
  • Kamera: 20.7 mpx zadnja i 2 mpx prednja (2160p video snimanje)
  • Mreža: GSM/HSPA/LTE
  • Baterija: 3100 mAh

Sudeći po testovima, Meizu MX4 također krasi kvalitetna reprodukcija zvuka, što ga čini odličnim izborom za one koji često slušaju glazbu na svom mobitelu.

Meizu MX4 – Izvor: http://www.dotekomanie.cz

Više informacija o mobitelu dostupno je na stranici GSM Arena.

Sažetak

Meizu MX4 Ubuntu Edition je high-end uređaj s Ubuntu OS-om za zahtjevnije kupce. Prije objavljeni BQ Aquaris E4.5 Ubuntu Edition je uređaj skromnijeg hardvera srednjeg ranga, pa se kupci MX4 mobitela uskoro mogu nadati i dugo priželjkivanom konvergentnom iskustvu. Prođe li sve po planu, bit će moguće priključiti svoj mobitel na odgovarajuću periferiju i dobiti potpuno iskustvo desktop Ubuntua. Cijena i kanali prodaje na europskom tržištu trenutno su nepoznati, iako se čini da je mobitel moguće već sada naručiti iz Kine.

Autor: JH-IM

Objavljen program DORS/CLUC konferencije – povoljnije kotizacije još danas i sutra

11. May 2015 - 23:09
Na FER-u će se od 18. do 20. svibnja održati 22. po redu DORS/CLUC konferencija, odnosno Dani otvorenih računarskih sustava / Croatian Linux Users’ Conference, koju tradicionalno organiziraju dvije neprofitne udruge – HrOpen i HULK.

DORS/CLUC konferencija se bavi otvorenim sustavima, proizvodima, ali i otvorenim poslovanjem, te se odmiče od naljepnice “samo za tehnički potkovane.” Pokrivene teme ove godine će se posebno svidjeti svima koje zanima freelancing, primjena otvorenog koda u retail industriji, prilagodbi Linuxa za POS sustave, što se novo događa u Mozilli (uključujući demonstracije i dijeljenje njihovog telefona!) i Fedori, onima koji rade web rješenja na Drupalu, eZ Publishu i LibreOfficeu. Posebno će korisne informacije dobiti oni koji ciljaju uspostaviti vlastiti file sharing nalik Dropboxu koristeći rješenja ownCloud i Seafile (što uključuje i hands-on radionicu).

DORS/CLUC 2015 – najava

Vjerujemo da smo i ove godine uspjeli okupiti idealnu kombinaciju poslovnih, tehničkih i tema o zajednici slobodnog softvera i Linuxa. Ove godine će DORS/CLUC po prvi puta ugostiti izlagače nekih popularnih zajednica otvorenog koda. Sudjelovanje su potvrdili Mozilla i Fedora, a očekujemo i neke lokalne zajednice. Cijeli program konferencije dostupan je na http://2015.dorscluc.org/hr/program/.

Kako bi se olakšalo prisustvovanje, organizatori su produljiti rok za registraciju uz povoljniju cijenu kotizacije (early bird) za jedan dan! Požurite, registrirajte se na http://prijave.dorscluc.org/2015/prijava.php i vidimo se na konferenciji!