Srčana tahilakrdija - filozofski pristup

Printer-friendly versionSend by email

Danas je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu održano protestno okupljanje svih onih koji/e su se usudili/e misliti svojom glavom a nisu oboljeli/e od homofoblja. Dok sam i sama sebi reducirala pravo govora čitavih deset minuta, mislila sam na posljednjih deset minuta šutnje svih vremena unutar jedne institucije koja odgaja intelektualni svijet, barem se tako voli vjerovati. Ustvari, odgajaju se mladi poslušnici/e kojima se od najranijeg djetinjstva, bez truna prostora za sumnju, savjetuje da se uklope jer u protivnom ispadaju, umiru od gladi i vazda žive s roditeljima. Te nas priče straše, kao što neke druge straše babaroge i ina čudovišta koja obitavaju u ormaru ili ispod kreveta. 

foto: Lejla Huremović: nit vidi nit govoriI tako dođe muškarac u kasnim dvadesetim ili ranim tridestetim (dakle, u najboljim godinama), pri tome bijele rase i sav heteroseksualan. Predstavnik studenata/kinja i njemu nije mu jasno zašto studenti/kinje ne traže svoja prava i gdje su bili ranije. Ima i njegova mjesta, ali dešava se nešto, možda ga vremenski ne prati ali dešava se. Na moje opšte ćuđenje i osudu prostakluka koje sebi dozvoljava jedna zaposlenica jedne visokoškolske ustanove kao i nereagovanje te iste ustanove, on mene koriguje i kaže da je sankcionisana ali da nije poznato na koji način. To je interna stvar, veli. Malo smo se nasmijali, kako to obično sjela završe.

Neki dan pročitah komentar na incident i brigu za drugu stranu. Pitanje je koje tu strane imamo? Danas je podršku okupljenim, pri tome zabrinutim, sposobnim da misle i različitim po više osnova, dao Nenad Veličković profesor na odsjeku za Književnost naroda BiH. On smatra da studentski svijet treba istrajati u borbi za temeljna ljudska prava. On je naš, ali je i njihov. I organizacija za prava studenata/ica pri Filozofskom fakultetu je naša, ali i njihova. Filozofski fakultet i Univerzitet u Sarajevu su naši ali i njihovi... Nema tu ni nas ni njih, postoji samo šum u komunikaciji koji nam je dokaz da komunikacija je moguća ali moramo poraditi na smetnjama.

foto: Lejla Huremović: Nenad Veličković

Neutralnost ne znači dati jednak prostor svim akterima/kama incidenta, naprotiv znači napraviti balans među suprotnim stranama koje u većini slučajeva nemaju jednaku polazišnu tačku. Primjera je bezbroj, tortura većine nad manjinom je sasvim normalna i očekivana, i tu nema prostora za raspravu. Zaboga, naučeni/e smo da ne ispadamo iz okvira zašarafljenih po zacrtanim mjerilima. Unutar tog okvira većina zna najbolje, većinu se pita. Na kraju krajeva kraj ali i činjenica u attachmentu da nas predstavljaju oni/e koji/e dobiju najviše naših glasova... Oni/e vazda nama najbolje...

Smeta mi i što se često ponašamo kao da nemamo mozga. Kada nam ovi/e što ih demokratski izbrasmo i oni/e koji/e kontrolišu njih kažu da smo svi jednaki/e i da nam manjine trebaju biti jednake. Onda se raznim metodama kristališu jednakije manjine i mi to prihvatamo po već utvrđenim principima "samo nek ne puca!". Na današnju akciju nemam razloga da ne gledam kao na buđenje svijesti, okašnjelo proljeće od čijih blagodeti zaboravljam mukotrpan proces i iščekivanje njegovog postanka. 

foto: Lejla HuremovićU mjestu gdje ja živim, mnogo nam se zamjera da nas ljenost drži u limbu između svijetova onih potrebitih i onih dostojanstvenih. Ja se po tom pitanju mudro branim šutnjom ili ispričam kako sam prije dvije godine posadila paprike, cveklu, kupusa... Ja mogu živjet na staroj slavi kao i većina ovih što me pitaju. Ljenost je samo posljedica ružnih nam navika da ogovaramo, komentarišemo, želimo sve najgore onima koji/e su iole uspješni/e... Po tom se principu osobe koje se bore za svoje elementarno pravo da budu šta žele pri tome ne oštećujući nikoga, ali insistirajući na ravnopravnom položaju onsposobljavaju da ukažu na nepravdu. Već će se naći oni/e koji/e će formirati oprečno mišljenje krajnje licemjerno i lažno se predstavljajuć za neutralne. Pri tome će dobiti podršku i drugih neutralnih koji će svojom šutnjom i onim što vole nazivati neutralnošću, dati jasnu podršku ugnjetavanju i nepravdi.

Da bi srčana tahilakrdija dobila svoj epilog pobrinuo se Zavod za transfuziologiju FBiH. Ukratko-sporno je da se incident uopšte desio, ali što se mene tiče, sporno je da li se spor desio na dovoljno reprezentativnom primjerku!

Umjesto zaključka: Kada oni nama "sve po zakonu", mi moramo prestati odgovarati po principu "samo nek ne puca"!

(izvor: zenaskaposla.ba)