Text Size

Studentska okupacija makedonskih univerziteta – Svijesni i bijesni

Printer-friendly versionPrinter-friendly versionSend by emailSend by email

Prošlo je nedelju dana od kako su makedonski studenti 11. fevruara 2015. godine proglasili okupaciju konačno realizirali najave da će radikalizirati svoju borbu protiv najnovijih reformi visoko-obrazovnog sistema koji je nametnula vlada i proglasili „Autonomnu zonu“.

Ulaz u Autonomnu zonu Filozofskog/Filološkog fakulteta (Foto: Studentski plenum)Ulaz u Autonomnu zonu Filozofskog/Filološkog fakulteta (Foto: Studentski plenum)

Studenti su u izjavi za medije rekli da je proglašenje autonomne zone bilo apsolutno nužno, nakon što su sve druge forme otpora koju su u zadnjih četiri mjeseca pružili izmjenama Zakona o visokom obrazovanju bili sistematski, uključujući i tri masovna protesta, ignorirani ili, još gore, etiketirani i napadani.
 
„Sjetimo se naslova (u provladinim medijima, op.a.) tipa „Studentski plenum ne postoji“. Sjetimo se premijerove izjave „Ne znam zašto protestvuju. Njihova stvar, neka slobodno protestvuju“,“ kaže se u izjavi za javnost Studentskog plenuma.
 
Sve je počelo u novembru 2014. godine, kada je Sobranje Republike Makedonije, u hitnom postupku i bez ikakve javne debate – što je ovoj Vladi prešlo u naviku – usvojilo izmjene Zakona o visokom obrazovanju kojima se, između ostalog, predviđa i polaganje eksternog ispita za sve studente na kraju druge i četvrte godine studija.
 
Studenti i veći dio njihovih profesora, okupljeni u svom, Profesorskom plenumu, usprotivili su se takvim izmjenama koje smatraju mješanjem u autonomiju univerziteta bez presedana. Studenti od samog početka traže tri stvari: garancije da će Studentski plenum biti uključen u proces izrade zakona kako bi on odražavao stavove i poglede studenata; formiranje radnih grupa u kojima će ravnopravno biti zastupljeni predstavnici Studentskog plenuma, Profesorskog plenuma, univerzitetske administracije i resornih ministarstava; i definisani vremenski okvir sa rokovima za izradu prvog i drugog nacrta zakona.

Svoje protivljenje predloženom eksternom testiranju i svoje zahteve izneli su na tri velika protesta - 17. novembra, 10. decembra i 26. decembra prošle godine - i nekoliko aktivističkih akcija pred Sobranjem i pred zgradom Vlade. Njihovim protestima su se priključili i akvisti levičarskih organizacija i brojni građani.

Studenti su organizirali nekoliko protestnih marševa ulicama Skoplja (Foto Dejan Georgievski)Studenti su organizirali nekoliko protestnih marševa ulicama Skoplja (Foto Dejan Georgievski)

Vlada je na proteste studenata odgovorila kontranapadom preko provladinih medija, što je njen modus operandi već neko vreme, napadajući njihov kredibilitet, i optužujući ih da su pijuni i instrument opozicije, svo vreme odbijajući kakav bilo razgovor sa studentima okuplenim u plenumu. Na provladinim nacionalnim televizijama su se vrtjeli studenti koji su očito glasači ili aktivisti vladajuće stranke, i koji su podržavali novi zakon, a istovremeno je vlada organizirala svoje javne rasprave samo sa studentima i profesorima koji njene mjere podržavaju.

Provladini mediji su takođe bitno umanjavali broj učesnika na protestima – ako bi svi procjenili 3 hiljade, oni bi izvjestili da ih je bilo 300 do 500; ako ih je bilo petnaestak hiljada, oni bi dopustili da je, eto, bilo oko 3,000. Bilo je objavljenih fotogalerija na kojima su crvenom bojom zaokruženi poznati politički i građanski aktivisti, opozicioni političari koji su izašli podržati studente. Na to su studenti odgovorili time da su na slijedećem protestu izašli sa crvenim kartonskim obručima oko glave, kako bi „olakšali posao provladinim medijima“.

Vlada je uspjela da usput izvređa i članove Profesorskog plenuma, optuživši profesore da su lijeni i nesposobni, da ne objavljuju ništa novo „što vrijedi dalje od Vranja“, i uvela im zahtjeve za objavljivanje radova u stranim časopisima sa visokim „impact“ faktorom, koje su svi odmah ocjenili nemogućim.

Vlada se, paralelno suočila sa protestima onih koji zarađuju dopunske – ili su im to jedini prihodi – kao honorarci za povremeni rad, kojima su uveli obavezu plaćanja punih socijalnih dažbina i na dobivene honorare, čak i onima kojima su to dopunski prihodi pored plate na koju su već platili sva davanja. Digli su se i novinari, koji su izašli na ulicu u velikom protestu tražeći slobodu za svog kolegu Tomislava Kežarovskog, koji je osuđen na 4 i po godine zatvora za navodno otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka.

Konačno, na sve se nadovezala i dugonajavljivana afera „Opozicijskih bombi“ – tačnije najava vodeće opozicijske stranke SDSM da će, pod motom „Istina o Makedoniji“, objaviti seriju skandala i kriminalnih afera u koje su umješani najviši ešaloni vlasti i vladajuće stranke.

Pod kumulativnim pritiskom, vlasti su naizgled počele da popuštaju pa su tokom istog vikenda, a nakon što je opozicija objavila svoje prve „bombe“ o masovnom praćenju komunikacija i prisluškivanju telefona više od 20,000 građana, predložila seriju zakonskih promjena usmjerenih na to da donekle umiri honorarce i studente. Studentima je tako izglasala odlaganje početka sprovođenja novog zakona sa 2017. na 2018. godinu.

Na sastanku održanom 6. fevruara, premijer Nikola Gruevski je predstavnicima Studentskog i Profesorskog plenuma ponudio zamrzavanje prijedloga za uvođenje državnog ispita za studente, izbor nastavnog kadra u nova zvanja, nove nastavne programe i implementaciju novog sistema povećanja broja kredita sa 300 na 360 po studiskom programu. Te tačke dva plenuma nalaze najproblematičnijima, a o njima je ponuđena i sveobuhvatna javna rasprava.

Složila se Vlada i na osnivanje radnih grupa, u kojima će učestvovati i studenti i profesori, kako bi se našlo najbolje rješenje za nagomilane probleme visokoobrazovnog sistema u zemlji.

Studenti u kreativnom kutku Autonomne zone Filozofskog/Filološkog fakulteta (Foto Dejan Georgievski)Studenti u kreativnom kutku Autonomne zone Filozofskog/Filološkog fakulteta (Foto Dejan Georgievski)

Uprkos manjoj podjeli u studentskom pokretu i pojave „legalističke struje“ koja smatra da je time postignuta pobjeda i da se protest treba umiriti, studenti su krenuli u okupaciju fakulteta i osnivanje Autonomnih zona. Nakon Filozofskog i Filološkog fakulteta, autonomne zone su osnovane, osim na već pomenutom Fakultetu elektrotehnike i komunikacijskih tehnologija, i na Pedagoškom fakultetu i na Tehničkom fakultetu Univerziteta „Sv. Kliment Ohridski“ u Bitoli, fakultetima umjetnosti, tako da Autonomne zone sada postoje na desetak fakulteta.

Studenti u autonomnim zonama organiziraju alternativni kurikulum, organiziraju predavanja, koncerte, kino pretstave i nastupe svojih kolega sa Fakulteta dramskih umjetnosti, izložbe, vježbaju jogu i zasad je to dobro zezanje.

U isto vrijeme su veoma ozbiljni i istrajavaju na svojim zahtjevima, a prije svega da se o svim pitanjima koja se tiču univerziteta, uključujući i sva zakonska rješenja, pitaju i studenti. „Niste svijesni koliko smo bijesni“ jedna je od glavnih poruka koje su poslali vlastima, postavljena u auli Filozofskog/Filološkog fakulteta.

Studenti sa kojima smo razgovarali spremni su da idu do kraja. Kažu da to što rade rade za sebe i za sve buduće studente i, kako kažu, „za Makedonsko društvo uopšte“.

Zasad studenti dobijaju nepodjeljenu podršku javnosti, a na njihovu stranu su stale i brojne poznate ličnosti iz svijeta kulture, umjetnosti i svakako akademske zajednice. Ostaje nada da će javnost od studenta naučiti kako se valja boriti za svoja prava i kako se zapravo učestvuje u javnom i političkom životu.

Aktivnosti u Autonomnim zonama možete pratiti na Facebook strani Studentskog plenuma.

Share this